KAKO RAZVIJATI SOCIJALNU KOMPETENCIJU KOD DJETETA?

Socijalna kompetencija se često izjednačava sa socijalnim vještinama, ali važno ih je razlikovati, unatoč nekim zajedničkim obilježjima. Dok se vještine odnose na specifična ponašanja djeteta, primjerice nenasilno rješavanje sukoba, tolerantnost, asertivnost… kompetencija obuhvaća način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima.
Nije moguće biti socijalno kompetentan i funkcionirati u društvu bez primjerene upotrebe usvojenih socijalnih vještina te je također potrebno poznavanje socijalnih znanja kao što su norme i pravila društva. Kompetencija obuhvaća odnos prema sebi i svojim osjećajima te odnos prema drugima, njihovim osjećajima i potrebama.

Kako roditelji mogu pomoći razvoju socijalne kompetencije svog djeteta?
• Toplim i podržavajućim odgojem
• Jačanjem samopouzdanja djeteta – samopouzdana osoba djeluje, aktivna je i zna ostvariti što želi. Znači, samopouzdanje omogućuje bolju interakciju s drugim osobama, a time i unaprjeđuje socijalnu kompetenciju
• Učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, vještine nenasilnog rješavanja sukoba, vještine donošenja odluka i rješavanja problema itd.)
• Omogućavanjem djetetu druženja s vršnjacima – djetetu je potrebna interakcija s drugom djecom kako bi oponašala, isprobavala i uvježbavala socijalne vještine
• Igranjem - dijete uči socijalne vještine kroz igru s drugom djecom, ali isto tako puno nauči i kroz igru s roditeljima
• Modelom uvažavanja različitosti i tolerancije prema drugima
• Podrškom djetetu kako se nositi s neugodnim emocijama – razumijevanjem za izražavanje emocija kao što su strah, ljutnja i tuga. Važno je djetetu biti model poželjnog nošenja s emocijama
• Razgovorom o socijalnim odnosima, vrijednostima i emocijama drugih ljudi – npr. tijekom čitanja priča postavljajući djetetu pitanja poput: “Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?” Tako dijete uči o empatiji.
• Ukazivanjem da svako ponašanje ima posljedice, pa tako i emocije imaju uzroke –povezivanje ponašanja s ishodom pomaže djeci u razvoju empatije te ih uči da njihovo ponašanje prema drugima dovodi do njihovih reakcija, a tako i ponašanje drugih prema njima dovodi do reakcija (emocija) kod njih samih.