“Nijedno dijete se nije rodilo nasilno, moramo locirati izvor problema i na tom izvoru reagovati. Ono što je odraslima najteže da prihvate jeste da su oni, i to oni djeci najbliži, prvi i najvažniji modeli prema kojima djeca oblikuju svoje ponašanje, pa tako kad osuđujemo nasilno ponašanje djece jednih prema drugima, zapravo gledamo u veoma čisto i jasno ogledalo, i kao roditelji, i kao društvo u cjelini. Naravno, i drugi su elementi veoma važni. Porodična dinamika se takođe mijenja kako se mijenjaju i uslovi života u društvu. Ukoliko prisustvo podržavajućih odraslih zamijenimo raznim ekranima sa kojima djeca danas žive, onda djeca oblikuju svoje ponašanje prema sadržajima sa tih ekrana”, rekla je Štrbac A.
Napominje da je, nažalost, veoma malo prilika izvan porodice u kojima djeca mogu da uče i vježbaju ponašanje ili usvajaju vrijednosti koje bi dovele do smanjenja nasilja među njima, a najtužnije je što se u školi i pretrpanim obrazovnim programima ovim životnim vještinama poklanja jako malo pažnje i vremena.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt