PRIČA O CAREVOM NOVOM RUHU JE PRIČA O MOĆI POVRATNIH INFORMACIJA

Priča o carevom novom ruhu (Carevo novo ruho)zapravo je priča o tome kako je lako zalutati ako nemamo čvrstih uporišnih tačaka za orijentaciju. Moralo se na kraju pojaviti iskreno dijete da car napokon shvati da je gol. Carevo novo ruho priča je o nevjerojatnoj moći povratnih informacija.


Niko od nas nije otok. Komunikacija je mreža mostova koje gradimo jedni prema drugima da bismo mogli živjeti zajedno, a povratna je informacija najvažniji dio te mreže. Njom pratimo odjek onoga što govorimo i što jesmo svom sugovorniku. 
Pomaže nam da sebe doživimo iz drugoga ugla, drugim svjetlom osvijetlimo svoju subjektivnost, drugim očima promotrimo svoje zaključke i interpretacije, preispitamo ih, potvrdimo njihovu valjanost ili ih – ako se pokaže da je naša percepcija iskrivljena – korigiramo.

Povratna je informacija preduvjet svake uspješne komunikacije, ali i svakog uspješnog učenja.

Francuski je filozof i pisac Jean Paul Sartre napisao 1944. knjigu 'Iza zatvorenih vrata' o troje ljudi koji su se odjednom našli u paklu. Pakao koji je u Sartre u toj drami oslikao nije pakao demona leda, vatre i fizičkih muka, nego pakao koji su stvorili ljudi svojom lošom komunikacijom: vrijeđanjima, neslušanjem, neuvažavanjem, uskraćenim priznanjem…

Pakao je situacija u kojoj svi osjećaju jednako očajničku potrebu da ih drugi prihvate, ali nitko nije spreman prvi pružiti ruku. 

Jeste li ikad razmišljali o tome da je uskraćivanje povratne informacije oblik zlostavljanja?
Zamislite sebe pred liječnikom dok čita vaš laboratorijski nalaz koji mu je upravo stigao, a čijih ste se rezultata danima bojali. Gledate ga, panično tragate za odgovorima na njegovu licu, a on pročita, cijelo vrijeme šuti, ni ne pogleda vas, nego samo napiše recept i prozove sljedećeg pacijenta.

Tako se otprilike osjeća učitelj dok nešto tumači, a učenici ne slušaju, ignoriraju, vrte svoje filmove.

Tako se otprilike osjeća i učenik koji odgovara, a učitelj mu ni riječima, ni izrazom lica ne odaje što misli o njegovim odgovorima, samo mu na kraju upiše ocjenu i prozove sljedećeg učenika.

Časopis EL [Educational Leadership] posvetio je 2012. godine cijeli septembarski broj važnosti povratne informacije u obrazovanju. Povratnu informaciju u širem smislu definira kao sve vrste komentara nakon nekog čina, od pohvale i savjeta do ocjene. Međutim, pravo značenje povratne informacije u obrazovanju sužava samo na one informacije koje učeniku pomažu u ostvarenju željenih postignuća. Sužava ih, dakle, na formativne informacije i brojnim primjerima dokazuje da je uz takve povratne informacije uspješnost i u usmenim i u pisanim odgovorima učenika u prosjeku porasla više od 50 posto.

Formativne povratne informacije nisu općenite poput: odlično, dobro si to naučio, lijepo si to napravio, stvarno si se potrudio..., nego su uvijek
usmjerene na cilj zadatka.

NAVIKAVAJTE SVOJE UČENIKE DA DAJU I PRIMAJU POVRATNU INFORMACIJU.

Sjetite se da se najbolje pamte podaci koje čujemo na početku i na kraju nekog bloka informacija.Zato svakih nekoliko minuta prekinite predavanje pitanjem: Što vam je ostalo nejasno? Na koje pitanje niste dobili odgovor? Da čujemo neki zgodan primjer za ovo što smo rekli! Kako bi se to moglo jednostavnije protumačiti?

Ne zaboravite na kraju časa postaviti pitanje: Jeste li zadovoljni današnjim časom? I dobro, 
dobro poslušajte odgovor. Učenike također naučite da povratnu informaciju nikad ne daju i 
ne doživljavaju kao kritiku, nego kao način da vide ono što sami iz svoga ugla ne mogu vidjeti, da lakše uče i brže napreduju.
PROČITAJ PRIČU:
CAREVO NOVO RUHO