DJECA I INTERNET
SAŽETAK
Ovaj tekst govori o osnovnim problemima koji se javljaju kod djece pri pretraživanju Interneta. Djeca kao jedna od najosjetljivijih grupa korisnika imaju problem pri klasifikaciji sadržaja Interneta, drugačije "doživljavaju" informacije, te ih teže pronalaze i vrednuju.
Danas se često možemo susresti sa izrazom „Internet generacija“ . Izraz se koristi za mlade koji odlično vladaju informacionim tehnologijama. „Pripadnici internetske generacije povezani su i iskusni u korištenju tehnologije te je smatraju neizostavn
Istraživanjem Pew Interneta i American Life Projecta ustanovljeno je da 87% tinejdžera u dobi od 12 do 17 godina koristi Internet i da 51% njih to čini svakodnevno. Internet koriste za bogat spektar namjena koji se posljednjih godina proširio na igranje igrica (81% tinejdžerskih korisnika), prikupljanje vijesti (76%), kupovinu (43%) i istraživanje zdravstvene problematike (31%) (Lenhart, Madden i Hitlin 2005, 2)“.
Zapravo, ovaj termin ne možemo dobno ograničiti, tj. ne možemo reći da se radi o mladeži ili teen generaciji, kada se i djeca u najmanjem uzrastu, čak i predškolska djeca, odlično snalaze u korištenju računara i digitalnih medija. Djeca odlično koriste i Internet kada su u pitanju online igre, chat i slično.
Međutim, djeca imaju problem pri pretraživanju informacija na Internetu za svoje školske zadatke, istraživanja, referate i slično. Veliki je broj informacija na Internetu, a djeca imaju problem da ih selektuju i vrednuju. Upravo zbog toga jedan od glavnih zadataka škole i školskog bibliotekara je da osposobi učenike da samostalno pronađu kvalitetnu informaciju, da je vrednuju i da je znaju iskoristiti pri izrađivanju samostalnih školskih zadataka.
Iz gore navedenih zadataka, i kroz rad sa djecom u školskoj biblioteci možemo izvući četiri osnovna problema kod djece pri pretraživanju Interneta:
izvori informacija na Internetu
pronalaženje kvalitetne informacije
vrednovanje informacije
primjena informacija (iskoristiti informaciju pri izradi školskih zadataka)
Izvori informacija na Internetu
Jedan od osnovnih problema za djecu je neorganizovanost informacija na Internetu. Djeca očekuju klasifikaciju sadržaja po predmetu, odnosno, uglavnom po nastavnim oblastima, te očekuju gotove, zapravo oblikovane sadržaje i puni tekst. Također, informacije se javljaju u različitim formatima, što im je veoma zbunjujuće.
Zadatak bibliotekara koji radi sa djecom, posebno u školskoj biblioteci je da ih upozna sa izvorima podataka na Internetu. Najlakši način je početi od štampanih izvora u biblioteci, tj. objasniti elektronske izvore koji postoje i u štampanom obliku. Naprimjer, online enciklopedije, rječnici, katalozi. Potrebno je da djeca shvate da se ovi izvori koriste jednako kao i štampani izvori, tj. da svoje znanje korištenja enciklpedije i rječnika u biblioteci mogu iskoristiti i za online izvore. Pri tome je vrlo bitno znati započeti zadatak, formulisati zadatak, odnosno tačno znati šta želimo, kako bi mogli izabrati izvor informacija koji će najbolje odgovoriti na zadatak.
Pristup podacima na Internetu treba biti prilagođen korisnicima, a posebno djeci koja su jedna od najosjetljivijih grupa korisnika. Sučelja bi trebala biti prilagođena posebno djeci, a posebno mladima, a što je još bitnije organizacija informacija na portalu i sl. treba biti takva da omogući djeci lakše snalažanje.
Obzirom da u BiH ima malo primjera prilagođavanja i pravljenja posebnih sučelja za djecu, vrlo je važno djecu usmjeriti i naučiti šta su izvori informacija, kako pronaći informaciju, te razvijati njihove informacijske vještine da se praktično snalaze u informacijskom okruženju..
U osamdesetim godinama dolazi do niza istraživanja o dostupnosti informacija djeci i načinima na koje djeca koriste izvore podataka.. Vremenom, istraživanja se pomiču u smjeru razumijevanja ponašanja djece pri pretraživanju informacija. Krajem 80-tih Carol Kuhlthau piše rad o procesima pretraživanja učenika srednjih škola zasnovanim na 6 faza (ISP model) : od započinjanja zadataka izborom predmeta, istraživanja i usmjeravanja na konkretnu temu do prikupljanja informacija i zaključka pretraživanja. U toku svih faza bibliotekar ima važnu ulogu prepoznavanja faze pretraživanja u kojoj se djeca nalaze i pomoći u tumačenju informacije.
„Svrha ovog modela je spoznati interakciju učenika s podacima u raznim fazama procesa pretraživanja. Prema Kuhlthau modelu, učenici prolaze kroz sedam faza, počinju od uvođenja u temu, a završavaju pisanim radom, od faze nesigurnosti do faze jasnoće. U svakoj se fazi podaci koriste na različit način, već prema zahtjevima faze koja je u tijeku“
Pronalaženje kvalitetne informacije na Internetu
Velika količina informacija na Internetu, njihova neorganizovanost ( u nemalom broju slučajeva), sinteza različitih medija, različiti formati, linkovi koji nikud ne vode, nestalnost stranica, sve ovo onemogućava djecu da pronađu kvalitetnu informaciju. Djeca se zadovoljavaju količinom podataka, pa često i vizuelnim izgledom stranice ili dokumenta, letimično „skeniraju“ sadržaj, ne razmišljajući o kvaliteti i vrijednosti informacije. Zadatak školskog bibliotekara je da upozna učenike sa tipovima informacija.
„Burbules (1997) opisuje Internet kao nekritičnu i zbunjujuću mješavinu pet tipova podataka, kvalitetu, važnost i istinitost kojih je teško odrediti. Ti tipovi su:
Informacija: podatak zasnovan na činjenicama, koji jasno ukazuje na svoje izvore i ima sve tradicionalne karakteristike pouzdanosti i kvalitete
Dezinformacija: podatak koji je pogrešan, zastario, koji zbog nepotpunosti vodi ka pogrešnim zaključcima
Loša informacija: potencijalno štetna ili opasna informacija; neprikladni podaci
Zbrkana informacija: informacija koja bi mogla biti korisna i prikladna, ali je loše organizirana, nemarno oblikovana i predstavljena ili ona u kojoj višeslojni hiperlinkovi stvaraju dojam izgubljenosti i dezorijentacije
Beskorisna informacija: informacija koja nema nikakvu informativnu svrhu (imajući naravno na umu da je ono što je nekome smeće, drugome blago)“
Kada uzmemo u obzir komentare učenika i probleme koji se javljaju pri izradi školskih zadataka, možemo zaključiti da učenici najčešće „nailaze“ na zbrkane informacije, te nepotpune informacije, ali da ne mogu da ocjene i vrednuju informaciju jer kako kažu „ne znaju ko je autor“, „čija je to stranica“ i slično.
Vrednovanje informacija na Internetu
Kao što smo rekli, djeca uglavnom „skeniraju“ sadržaj, pregledaju i uglavnom kopiraju ( o korištenju informacija za samostalan rad će poslije biti riječi), zapravo ne obraćaju pažnju o stranici, portalu. Prvi korak za vrednovanje sadržaja na Internetu bio bi razmišljanje o samoj stranici (prije nego se pristupi analizi sadržaja). Prije analize i vrednovanja sadržaja korisnici trebaju da odgovore na sljedeća pitanja:
Koju domenu ima stranica? Radi li se o stranicama edukativnog sadržaja ( .edu ), da li je to stranica neke organizacije ( . org ) ili je pak državna domena?
Ako se radi o državnoj domeni, da li na stranici ima podataka o autorstvu, ima li u meniju link O nama, da li postoji datum na stranici, ili podatak koliko često se stranica mijenja, odnosno osuvremenjuje.
Da li je to stranica lično nekog autora ( ima li u URL-u tildu), da li se radi o blogu i sl.? (Veliki je broj tematskih blogova koji djeluju kao da se ozbiljno bave nekim sadržajem ili temom, za razliku od blogova koji se zaista bave nekom temom i odlični su izvori informacija, npr. http: // windowsvistablog.com)
Da li na stranici ima banera i reklama i kojeg su sadržaja? ( Djecu znaju privući reklame i baneri koji djeluju kao da reklamiraju online igre, chatove za djecu i sl.)
Pri vrednovanju sadržaja stranice korisnici trebaju obratiti pažnju na:
Ima li stranica odnosno dokument autora? (To je odgovor na pitanje djece Kako ću znati ko je napisao nesto). Ako nema naveden autor, ima li podataka o organizaciji koja objavljuje podatke na određenoj stranici.
Kome je stranica namijenjena? Pregladiti linkove u glavnom meniju O nama ili Misija, Vizija i slične linkove koji mogu dati informacije o sadržaju stranice, zapravo kome je namijenjena stranica. Također način na koji je stranica uređena, kao i stil kojim je pisano može da pokaže da li je sadržaj namijenjen djeci.
Gdje vode linkovi? Da li u korisnim linkovima ima linkova koji vode na stranice namijenjene djeci? Kakve su te stranice? Šta sadrže?
„Razvijanje informacijske i kritičke pismenosti ključno je za pomaganje učenicima da sami donose svoje odluke, npr. o tome kojim se podacima može vjerovati, u koje sumnjati, oko čega se brinuti i šta odbaciti.“
Nakon što djeca usvoje načine pronalaženja i vrednovanja informacija, te kritički pristupe sadržajima, i odgovore na gore postavljena pitanja, lakše će im biti da iskoriste te podatake u samostalnoj izradi školskih zadataka, tj. da nauče da uče.
Korištenje i primjena informacija
Osnovni problemi koji se javljaju pri izradi učeničkih radova je kopiranje podataka bez navođenja autora, tj. stranice odakle su preuzeti podaci. Djeca razmišljaju u pravcu: sve je dostupno na Internetu, besplatno i slobodno. Također, vraćamo se na ono pitanje s početka: Kako ću zanti ko je autor ili čija je to stranica?.
Nakon prvih faza prikupljanja i vrednovanja informacija, za pravilno korištenje prikupljenih informacija učenici moraju upoznati metode prikupljanja, odabira, sortiranja i raspoređivanja materijala i sadržaja koji su im potrebni pri izradi njihovog rada. Pri tome je veoma bitno kritičko razmišljanje i „snalaženje“ u različitim vrstama građe. Također, posebnu pažnju treba obratiti na citiranje i navođenje autora kao i na način pisanja već usvojenih informacija.
Školski bibliotekar je dužan da upozna učenike sa izvorima informacija, da ih osposobi da razviju sposobnost interakcije sa svijetom informacija, i nauči ih da ga koriste.
„Korištenje svijeta informacija: etično primjenjivanje podataka u svrhe dobivanja novih spoznaja, nalaženje odgovora na neko pitanje, formiranje osobnog stava, popunjavanje praznina u znanju, nalaženje pomoći, dobivanje upita i prelaska na nove teme, donošenje odluka i provođenje rješenja, razvijanje novih primjena, učinkovitog komuniciranja, postajanje informiranim građaninom, donositeljem odluka i onim tko rješava probleme.“
Zapravo, ovaj termin ne možemo dobno ograničiti, tj. ne možemo reći da se radi o mladeži ili teen generaciji, kada se i djeca u najmanjem uzrastu, čak i predškolska djeca, odlično snalaze u korištenju računara i digitalnih medija. Djeca odlično koriste i Internet kada su u pitanju online igre, chat i slično.
Međutim, djeca imaju problem pri pretraživanju informacija na Internetu za svoje školske zadatke, istraživanja, referate i slično. Veliki je broj informacija na Internetu, a djeca imaju problem da ih selektuju i vrednuju. Upravo zbog toga jedan od glavnih zadataka škole i školskog bibliotekara je da osposobi učenike da samostalno pronađu kvalitetnu informaciju, da je vrednuju i da je znaju iskoristiti pri izrađivanju samostalnih školskih zadataka.
Iz gore navedenih zadataka, i kroz rad sa djecom u školskoj biblioteci možemo izvući četiri osnovna problema kod djece pri pretraživanju Interneta:
izvori informacija na Internetu
pronalaženje kvalitetne informacije
vrednovanje informacije
primjena informacija (iskoristiti informaciju pri izradi školskih zadataka)
Izvori informacija na Internetu
Jedan od osnovnih problema za djecu je neorganizovanost informacija na Internetu. Djeca očekuju klasifikaciju sadržaja po predmetu, odnosno, uglavnom po nastavnim oblastima, te očekuju gotove, zapravo oblikovane sadržaje i puni tekst. Također, informacije se javljaju u različitim formatima, što im je veoma zbunjujuće.
Zadatak bibliotekara koji radi sa djecom, posebno u školskoj biblioteci je da ih upozna sa izvorima podataka na Internetu. Najlakši način je početi od štampanih izvora u biblioteci, tj. objasniti elektronske izvore koji postoje i u štampanom obliku. Naprimjer, online enciklopedije, rječnici, katalozi. Potrebno je da djeca shvate da se ovi izvori koriste jednako kao i štampani izvori, tj. da svoje znanje korištenja enciklpedije i rječnika u biblioteci mogu iskoristiti i za online izvore. Pri tome je vrlo bitno znati započeti zadatak, formulisati zadatak, odnosno tačno znati šta želimo, kako bi mogli izabrati izvor informacija koji će najbolje odgovoriti na zadatak.
Pristup podacima na Internetu treba biti prilagođen korisnicima, a posebno djeci koja su jedna od najosjetljivijih grupa korisnika. Sučelja bi trebala biti prilagođena posebno djeci, a posebno mladima, a što je još bitnije organizacija informacija na portalu i sl. treba biti takva da omogući djeci lakše snalažanje.
Obzirom da u BiH ima malo primjera prilagođavanja i pravljenja posebnih sučelja za djecu, vrlo je važno djecu usmjeriti i naučiti šta su izvori informacija, kako pronaći informaciju, te razvijati njihove informacijske vještine da se praktično snalaze u informacijskom okruženju..
U osamdesetim godinama dolazi do niza istraživanja o dostupnosti informacija djeci i načinima na koje djeca koriste izvore podataka.. Vremenom, istraživanja se pomiču u smjeru razumijevanja ponašanja djece pri pretraživanju informacija. Krajem 80-tih Carol Kuhlthau piše rad o procesima pretraživanja učenika srednjih škola zasnovanim na 6 faza (ISP model) : od započinjanja zadataka izborom predmeta, istraživanja i usmjeravanja na konkretnu temu do prikupljanja informacija i zaključka pretraživanja. U toku svih faza bibliotekar ima važnu ulogu prepoznavanja faze pretraživanja u kojoj se djeca nalaze i pomoći u tumačenju informacije.
„Svrha ovog modela je spoznati interakciju učenika s podacima u raznim fazama procesa pretraživanja. Prema Kuhlthau modelu, učenici prolaze kroz sedam faza, počinju od uvođenja u temu, a završavaju pisanim radom, od faze nesigurnosti do faze jasnoće. U svakoj se fazi podaci koriste na različit način, već prema zahtjevima faze koja je u tijeku“
Pronalaženje kvalitetne informacije na Internetu
Velika količina informacija na Internetu, njihova neorganizovanost ( u nemalom broju slučajeva), sinteza različitih medija, različiti formati, linkovi koji nikud ne vode, nestalnost stranica, sve ovo onemogućava djecu da pronađu kvalitetnu informaciju. Djeca se zadovoljavaju količinom podataka, pa često i vizuelnim izgledom stranice ili dokumenta, letimično „skeniraju“ sadržaj, ne razmišljajući o kvaliteti i vrijednosti informacije. Zadatak školskog bibliotekara je da upozna učenike sa tipovima informacija.
„Burbules (1997) opisuje Internet kao nekritičnu i zbunjujuću mješavinu pet tipova podataka, kvalitetu, važnost i istinitost kojih je teško odrediti. Ti tipovi su:
Informacija: podatak zasnovan na činjenicama, koji jasno ukazuje na svoje izvore i ima sve tradicionalne karakteristike pouzdanosti i kvalitete
Dezinformacija: podatak koji je pogrešan, zastario, koji zbog nepotpunosti vodi ka pogrešnim zaključcima
Loša informacija: potencijalno štetna ili opasna informacija; neprikladni podaci
Zbrkana informacija: informacija koja bi mogla biti korisna i prikladna, ali je loše organizirana, nemarno oblikovana i predstavljena ili ona u kojoj višeslojni hiperlinkovi stvaraju dojam izgubljenosti i dezorijentacije
Beskorisna informacija: informacija koja nema nikakvu informativnu svrhu (imajući naravno na umu da je ono što je nekome smeće, drugome blago)“
Kada uzmemo u obzir komentare učenika i probleme koji se javljaju pri izradi školskih zadataka, možemo zaključiti da učenici najčešće „nailaze“ na zbrkane informacije, te nepotpune informacije, ali da ne mogu da ocjene i vrednuju informaciju jer kako kažu „ne znaju ko je autor“, „čija je to stranica“ i slično.
Vrednovanje informacija na Internetu
Kao što smo rekli, djeca uglavnom „skeniraju“ sadržaj, pregledaju i uglavnom kopiraju ( o korištenju informacija za samostalan rad će poslije biti riječi), zapravo ne obraćaju pažnju o stranici, portalu. Prvi korak za vrednovanje sadržaja na Internetu bio bi razmišljanje o samoj stranici (prije nego se pristupi analizi sadržaja). Prije analize i vrednovanja sadržaja korisnici trebaju da odgovore na sljedeća pitanja:
Koju domenu ima stranica? Radi li se o stranicama edukativnog sadržaja ( .edu ), da li je to stranica neke organizacije ( . org ) ili je pak državna domena?
Ako se radi o državnoj domeni, da li na stranici ima podataka o autorstvu, ima li u meniju link O nama, da li postoji datum na stranici, ili podatak koliko često se stranica mijenja, odnosno osuvremenjuje.
Da li je to stranica lično nekog autora ( ima li u URL-u tildu), da li se radi o blogu i sl.? (Veliki je broj tematskih blogova koji djeluju kao da se ozbiljno bave nekim sadržajem ili temom, za razliku od blogova koji se zaista bave nekom temom i odlični su izvori informacija, npr. http: // windowsvistablog.com)
Da li na stranici ima banera i reklama i kojeg su sadržaja? ( Djecu znaju privući reklame i baneri koji djeluju kao da reklamiraju online igre, chatove za djecu i sl.)
Pri vrednovanju sadržaja stranice korisnici trebaju obratiti pažnju na:
Ima li stranica odnosno dokument autora? (To je odgovor na pitanje djece Kako ću znati ko je napisao nesto). Ako nema naveden autor, ima li podataka o organizaciji koja objavljuje podatke na određenoj stranici.
Kome je stranica namijenjena? Pregladiti linkove u glavnom meniju O nama ili Misija, Vizija i slične linkove koji mogu dati informacije o sadržaju stranice, zapravo kome je namijenjena stranica. Također način na koji je stranica uređena, kao i stil kojim je pisano može da pokaže da li je sadržaj namijenjen djeci.
Gdje vode linkovi? Da li u korisnim linkovima ima linkova koji vode na stranice namijenjene djeci? Kakve su te stranice? Šta sadrže?
„Razvijanje informacijske i kritičke pismenosti ključno je za pomaganje učenicima da sami donose svoje odluke, npr. o tome kojim se podacima može vjerovati, u koje sumnjati, oko čega se brinuti i šta odbaciti.“
Nakon što djeca usvoje načine pronalaženja i vrednovanja informacija, te kritički pristupe sadržajima, i odgovore na gore postavljena pitanja, lakše će im biti da iskoriste te podatake u samostalnoj izradi školskih zadataka, tj. da nauče da uče.
Korištenje i primjena informacija
Osnovni problemi koji se javljaju pri izradi učeničkih radova je kopiranje podataka bez navođenja autora, tj. stranice odakle su preuzeti podaci. Djeca razmišljaju u pravcu: sve je dostupno na Internetu, besplatno i slobodno. Također, vraćamo se na ono pitanje s početka: Kako ću zanti ko je autor ili čija je to stranica?.
Nakon prvih faza prikupljanja i vrednovanja informacija, za pravilno korištenje prikupljenih informacija učenici moraju upoznati metode prikupljanja, odabira, sortiranja i raspoređivanja materijala i sadržaja koji su im potrebni pri izradi njihovog rada. Pri tome je veoma bitno kritičko razmišljanje i „snalaženje“ u različitim vrstama građe. Također, posebnu pažnju treba obratiti na citiranje i navođenje autora kao i na način pisanja već usvojenih informacija.
Školski bibliotekar je dužan da upozna učenike sa izvorima informacija, da ih osposobi da razviju sposobnost interakcije sa svijetom informacija, i nauči ih da ga koriste.
„Korištenje svijeta informacija: etično primjenjivanje podataka u svrhe dobivanja novih spoznaja, nalaženje odgovora na neko pitanje, formiranje osobnog stava, popunjavanje praznina u znanju, nalaženje pomoći, dobivanje upita i prelaska na nove teme, donošenje odluka i provođenje rješenja, razvijanje novih primjena, učinkovitog komuniciranja, postajanje informiranim građaninom, donositeljem odluka i onim tko rješava probleme.“
Zaključak
Pregled četiri osnovna problema sa kojima se susreću djeca pri pretraživanju Interneta dovode nas do sljedećih zaključaka :
Školski bibliotekar može otkloniti većinu problema sa kojima se susreću djeca ukoliko ih na početku poduči nekim osnovnim izvorima informacija kako bi djeca imala dobru osnovu odakle krenuti. U nedostatku kvalitetnih programa / sučelja prilagođenih školskom uzrastu, ovaj segment edukacije informacijske i informatičke pismenosti ima veliki uticaj na krajnji ishod-korištenje prednosti Interneta. Za ovaj vid edukacije su od velikog značaja bibliotečke sekcije,časovi medijske pismenosti,ali i obavezno podučavanje svih članova biblioteke/učenika prilikom njihovog korištenja bibliotečkih usluga. Edukacija o vrednovanju informacija je također jedan od ključnih faktora koji utiču na učinkovitost primjene Internet informacija u radu učenika. Školski biboliotekar ali i ostalo nastavno osoblje, u toku formalne i neformalne edukacije, treba da uvijek i za svaki rad od učenika traže navođenje podatakakao što je autor, datum objave i sl. kako bi se djeca time podstakla da prilikom svakog preuzimanja zaista obraćaju pažnju na podatke kao što je autor teksta, vlasnik web stranice i njegova relevanost u odnosu na datu informaciju i sl.
Uvijek je neophodno djeci isticati koje su to relevantne domenena koje djeca mogu da se oslone pri preuzimanju informacija. Pored domena, potrebno im je stavljati do znanja da pri svakom pruzimanju podatka provjere ko ih daje i sl. Primjeri relevatnih web stranica bi trebali da budu dio uputstva koji bi se dao djeci na početku njihove web pretrage.
Jedan od najvećih izazova pri informacijskom opismenjavanju učenika je svakako smanjiti u radovima kopiranje, odnosno plagijat. Bilo bi dobro prilikom čitanja radova ponekad i izvršiti kratke pretrage na webu te tako uticati na učenike da navode izvore infromacija i informacije koriste kao sredstvo da na svoj jedinstven način prezentiraju ili shvate određenu temu.
Na ovaj način djeca će se naučiti kritičkom razmišljanju, istraživanju, izgraditi temelje za proces učenja u društvu koje uči.
Arijana Alispahić
JU OŠ „Sokolje“, Sarajevo
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt