VJEČNA DEBATA - PRIRODA ILI ODGOJ


“U zadnjih nekoliko godina postalo je jasno da je dilema “priroda ili odgoj” u biti pogrešna. Nije više pitanje je li priroda ili odgoj, nego su priroda i odgoj. Geni i okolina rade zajedno, često podupirući jedni druge. Nigdje to nije jasnije nego u nadirućem polju epigenetike.

Epigenetski markeri su kemijske oznake dodane na DNK, koje mijenjaju aktivnost gena bez promjene njihovog genetskog niza. Oni su dodani (i oduzeti) na DNK tijekom života kao odgovor na okolišne faktore kao što su prehrana, stres ili zagađenje.

Uloga epigenetike je rasvijetljena kroz studiranje blizanaca. Bez obzira što dijele i genetiku i okolinu, identični blizanci se ponekad značajno razlikuju u karakterima, osjetljivosti na bolesti, pa čak i u izgledu.

Mnoge od ovih razlika su povezane s epigenetskim markerima. Od naročitog interesa su identični blizanci kod kojih jedan ima neku bolest, a drugi ne. Za široki spektar bolesti, poput tumora, reumatskog artritisa ili autizma, istraživači su našli različite epigenetske profile blizanaca.

Razlike su se također povezale s ponašanjem. U jednom paru identičnih sestara, na primjer, različiti epigenetski uzorci su pronađeni na genu uključenom u stres i tjeskobu. To možda može pomoći u objašnjenju izbora njihovih vrlo različitih karijera: jedna je ratni reporter, a druga uredski menadžer.

Naravno, epigenetski markeri se mogu promatrati i kao samo još jedan oblik odgoja. Ali zbog činjenice da su ugrađeni u genom znači da su dio prirode. Naši epigenetski profili su oblikovani okolinom, koja zatim utječe na aktivnost naših gena, koji utječu na naše ponašanje, te tako u jednoj složenoj igri zamagljuju stare razlike između prirode i odgoja.”

Iz knjige "How to be human: the ultimate guide to your amazing existence" u izdanju New Scientists.