SISTEMI ZA MOBILNO UČENJE
0
Da bi se m-učenje moglo uspješno implementirati u obrazovni sistem potrebna je i određena infrastruktura. Danas već postoje mnogobrojni projekti m-učenja koji se bave različitim obrazovnim pitanjima, a neki od njih su:
• MOBIlearn – jedan od najboljih projekata u ovom području, pokazuje najnovija postignuća u istraživanju paradigmi i sučelja za m-učenje; njihova arhitektura podržava kreiranje, isporuku i praćenje nastavnog sadržaja koristeći lokacijske usluge, personalizaciju, multimediju i distribuirane baze podataka.
• HandLeR (engl. Handheld Learning Resource) – cilj projekta je razvoj osobne mobilne tehnologije za učenje na temelju razumijevanja načina na koji ljudi uče; glavni aspekti istraživanja su dijeljenje znanja, cjeloživotno učenje i mobilne tehnologije učenja.
• M-learning – istraživačko-razvojni program kojeg koordinira Agencija za učenje i razvoj vještina (engl. Learning and Skills Development Agency – LSDA), a bavi se društvenim i obrazovnim problemima mladih u Europskoj uniji.
• LearnTone – omogućuje cjelovito iskustvo učenja, od učionica do mobilnih telefona, tableta, itd.; također omogućuje i učenje bez stalne povezanosti na mrežu
• mGBL (engl. Mobile Game-Based Learning) – projekt koji razvija nekoliko zemalja Europske unije, među kojima je i Hrvatska; projekt nudi prezentaciju obrazovnog sadržaja na šaljiv i zanimljiv način na mobilnim uređajima
Arhitektura
Budući da je m-učenje grana e-učenja, ono ne zahtijeva drugačiji pristup od već definiranih sistema e-učenja, stoga je i arhitektura, kao i kod e-učenja, strukturirana u obliku klijent – poslužitelj. Prema tome korisnici, odnosno učenici i učitelji imaju kompjutere – klijente, dok su poslužitelji najčešće smješteni u 9 centrala.
Klijenti i poslužitelji povezani su računalnom mrežom, pa je tako poslužitelj uvijek u mogućnosti posluživati više klijenata odjednom.
Komunikacija između klijenta i poslužitelja odvija se na način da klijent šalje upit poslužitelju putem mreže, te čeka odgovor poslužitelja koji taj upit zaprima, obrađuje i zatim šalje klijentu zatražene podatke. Budući da je sistem e-učenja za stolna računala već prilično razvijen sustavi mobilnog učenja u mogućnosti su da već iste preuzmu i prilagode mobilnim uređajima (Brajković, Vasić, & Volarić, n.d.).
Osnova za većinu bežičnog prometa i bežičnih aplikacija je Wireless Aplication Protocol (WAP) - skup definicija za prijenos internet stranica i informacija putem bežičnih telekomunikacijskih mreža. Velik broj kompanija, među kojima i Microsoft, udružio se s ciljem da se oblikuju programski jezici, protokoli i procesi koji bi se koristili u sljedećoj generaciji interneta koja bi trebala nadilaziti trenutnu infrastrukturu na kojoj se web temelji.
Osim toga, kao arhitekturu za mobilnu tehnologiju u nastavi moguće je koristiti i „računalstvo u oblaku“ (engl. Cloud computing).
„Računalstvo u oblaku odnosi se na proširive usluge na zahtjev koje imaju u cilju osigurati korištenje aplikacija i drugih resursa putem mrežne infrastrukture. Usluge u oblaku dijele se na tri osnovne: softver kao usluga (SaaS), platforma kao usluga (PaaS) i infrastruktura kao usluga (IAA).“ (Dumančić, 2017).
SaaS, odnosno softver kao usluga predstavlja uslugu pristupa različitim aplikacijama „bilo kada i bilo gdje“. Aplikacije na koje se odnosi ova vrsta usluge u oblaku najčešće su elektronička pošta, korištenje diska u oblaku i sl., a pristupa im se putem Internet pretraživača.
Platforma kao usluga (PaaS) omogućuje razvoj aplikacija i raznih usluga u oblaku. Ta usluga pruža upotrebu specifičnih visokotehnoloških alata za razvoj i testiranje raznih projekata.
Posljednja usluga, IAA omogućava korisnicima iznajmljivanje računalnih resursa, za pokretanje vlastitih aplikacija. Kao i SaaS, i ova usluga se već koristi u obrazovanju u Republici Hrvatskoj kroz dvije platforme: SRCE (Sveučilišni računalni centar) i CARNet (engl. Croatian Academic and Research network).
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt