Početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća psiholog Albert Bandura, proveo je eksperiment kako bi istražio hoće li djeca oponašati agresivno ponašanje koje su vidjela na videu ako ih na to niko ne potiče. Eksperimentom je želio dokazati hipotezu da ljudsko ponašanje nije genetski uvjetovano, nego proizlazi iz društvene imitacije. Za potrebe eksperimenta Bandura je snimio dva videa. U prvom su se odrasle osobe agresivno zabavljale zlostavljajući napuhanu lutku klauna (Bobo lutku) bušenjem, udaranjem i premlaćivanjem čekićem. U drugom su se odrasli mirno igrali lutkom. Eksperiment za započeo time što je skupini od 24 mala djeteta (u dobi od 37 do 69 mjeseci) prikazao video sa zlostavljanjem lutke. Drugoj je skupini djece prikazao onaj neagresivni video, a kontrolna skupina nije gledala nikakav video. Nakon toga su djeca pojedinačno ulazila u sobu s lutkom. Među rekvizitima u sobi bio je čekić, ali i plastični dječji pištolj (iako ga u videu s agresivnim ponašanjima nije bilo). Kamera je bilježila njihova ponašanja.
Rezultati su pokazali da su se djeca iz druge i kontrolne skupine, neizložena gledanju nasilja, mirno igrala lutkom. No, djeca iz prve skupine mahom su se izrazito nasilno i okrutno ponašala prema lutki, čak su i uživala u tome. U nekoliko je slučajeva njihovo ponašanje bilo agresivnije od onoga na videu. Ovdje je originalni video na kojem je to zabilježeno.
Prije više od pola stoljeća Bandura je dokazao da djeca uče promatrajući i oponašajući ne samo ponašanja iz stvarnoga života, nego i ona filmska… i ona virtualna. I šta? Je li to zaustavilo proizvodnju igračaka koje potiču agresiju, snimanje nasilničkih filmova, dizajniranje krvoločnih igrica? Naravno da nije. Svi smo, danas više nego ikad ranije, bolno svjesni što se događa s društvom kad moćni mediji „odgajaju“ našu djecu. Dovoljno je samo pogledati vijesti… cijeli se svijet pretvorio u crnu kroniku.
Roditelj odgaja svoje dijete kao pojedinca ili člana manje skupine porodice, porodice, bliskih prijatelja. A odgajatelji i učitelj odgajaju dijete za ponašanje u skupini: u vrtićkoj grupi, u razredu, u školi. To su dva različita oblika odgoja. Komplementarna. Roditelji uopće ne mogu povjerovati da njihovo dobro odgojeno i empatično dijete u skupini postaje drugačija osoba koje ne samo da mirno promatra kako se neki zlostavljač iživljava na žrtvi, nego sve to još i snima mobitelom, a da ni ne pokušava pomoći. Naša djeca često nisu iste osobe kad su s nama i kad su s vršnjacima. Zato su potrebna dva odgoja: roditeljski i učiteljski.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt