KAD ODRASTEM BIT ĆU TVORNIČAR TVORNICA


Kad bi se biralo najgluplje pitanje koje odrasli pitaju djecu, siguran sam da bi se pri vrhu rang liste našao onaj stari klasik, “Što ćeš biti kad narasteš?”
Mislim da smo ga svi u nekom trenutku slabosti pitali. 
Odrasle zabavlja čuti dječije mišljenje o važnim temama. Očito je da djeca nemaju sve informacije da bi mogli formirati kvalitetnu odluku, ali ipak se jadni trude zadovoljiti našu znatiželju. To što su nas njihova naivnost i optimizam zabavljaju glupo je samo po sebi.
No još gluplje od toga je što samo pitanje sugerira da na svijetu postoji fiksan set zanimanja od kojeg jedno treba odabrati, kao sladoled u slastičarnici. Hm, da razmislim…čokolada ili vanilija? Banana ili avokado? Malo gledaš boju, možda probaš od prijatelja, i onda dođeš na red. Slastičar te gleda mrko, pun mu je kofer dječurlije koja rastežu s naručivanjem, a cijeli čopor ne napravi ni 10 KM prometa. Šta ćeš ti? Biraj brzo, ali pazi — taj sladoled ćeš lizati cijeli život.
Nije život slastičarna. Ili, ako jest, onda je neka iz noćnih mora. Čekaš u redu sedamnaest godina i onda ti kažu kako se tvoj omiljeni sladoled više ne proizvodi. Jedini koji još možeš dobiti ima neki čudan, gorak okus, a čim si se malo navikao na njega — on se potpuno istopi. I sad sav ljepljiv i zamrljan gledaš drugu djecu kako veselo ližu svoje sladolede, okuse za koje nisi ni znao da postoje, a usto imaju čudno svojstvo da s vremenom postaju sve veći i slasniji.
Da, i zanimanja umiru, proklinjući napredak na smrtnoj postelji. Druga izgube na važnosti i ne mogu više plaćati račune. Prije je možda bilo vremena da se natenane obrazujete i odradite svoj radni vijek u odabranoj profesiji, pa čak i da ga prenesete na potomstvo. Ali,  svijet se mijenja puno brže nego što mu je ranije to bio običaj. Loše vijesti za one koji nisu spremni prilagoditi se.
Metatvornica
Jedan dan, nedugo nakon svog šestog rođendana, naš sin je objavio kako je smislio što želi biti kad naraste.
— Bit ću tvorničar tvornica!
— Kako to misliš?
— Pa ono, da znam napraviti tvornicu za svaku stvar koju poželim.
— Koja super ideja, Dino. Biti tvorničar tvornica!— rekao sam iskreno.
— Da. Ili to, ili automehaničar… — rekao je onako zamišljeno, kao da ozbiljno razmatra prednosti i mane obje opcije.
Ja sam se pronašao u toj ideji. Naime, dio mog posla je automatizacija poslovnih procesa, što znači da osmišljavam softver koji umjesto ljudi odrađuje standardne stvari koje radite s podacima: vođenje evidencije, računanje, izrada izvještaja… znate već što vole mladi.
Ljudi se nerijetko boje te automatizacije, boje se da će im računalo oteti posao. Ali računalo je glupa kanta, jedino što ti može oteti je rutina, jedino što može napraviti je osloboditi te zatupljujućih poslova i ponavljanja. Osloboditi ti vrijeme da radiš ono što primitivan stroj ne može, da budeš inteligentan, kreativan, proaktivan. Znate ono što nam piše na deklaraciji: Homo sapiens, misleći čovjek.
A možda je to upravo ono čega se ljudi boje: da budu ljudi. Da ispune svoj potencijal. Možda se boje da će ispasti kako baš i nemaju puno tog potencijala. Možda su stava kako je misliti pretežak posao, ili da nisu plaćeni da misle. U svakom slučaju šteta za njih, jer mašine dolaze.
Čekajte malo, nemojte odmah zamišljati Terminatora! Tehnologija i mašine dolaze još od onog dana kad je naš predak smislio kako će kotrljanjem stijene preko balvana ostvariti kompetitivnu prednost u odnosu na susjedno pleme. Upotrijebio je mozak i pobijedio one koji su bili prezauzeti guranjem kamenja po prašini da bi izumili kotač. Mašine danas dolaze na isti način, samo brže i u većem broju. Ne znam što će moja djeca raditi kad odrastu, ali volio bih da im negdje u glavi ostane ta djetinja ideja. A možda bi svi mi trebali postati jednim dijelom tvorničari tvornica. Iskoristimo tehnologiju — programiranje, robote, 
simulatore, alate za mashup, mašinsko učenje, 3D printere — da rasplamsamo svoj stvarni potencijal, da pretočimo svoje znanje u oblik koji može automatski stvarati vrijednost. Jer, ako nećemo mi, netko drugi hoće. I što će se tada dogoditi? U prijašnjim vremenima, onaj ko je bio sposobniji od vas na tržištu uzeo je veći komad kolača; vama bi ostalo manji ali možda još uvijek sasvim pristojan komad. Danas bi vam se moglo dogoditi da sposoban konkurent sa sobom odnese cijeli kolač, zajedno s tanjirima i priborom. Današnja tehnologija se bolje skalira: nešto što radi dobro u garaži može se lako proširiti da pokrije cijeli svijet. Od dobre ideje i pametnog provođenja više se nemate gdje sakriti. Ako ne želite ostati gladni u slastičarnici života, morate raditi drugačije. Morate usvojiti tehnologiju, ali ne preko volje, nego entuzijastično i inspirirano; ne samo onu jučerašnju i ovu današnju, nego i onu koja se tek sanja; ne samo onu koja vam se sviđa, nego i onu koje se bojite, jer ona svejedno dolaze. Traži se djelatnik/ca za radno mjesto tvorničar tvornica. Lokacija: planet Zemlja i šira okolica. Potrebne osobine: kreativnost, vizionarstvo, istraživački duh i puno hrabrosti. Pogodnosti: prilika da pokažete da vrijedite više od stroja.

Autorski tekst preuzet sa Medium Corporation-a