POKLON POSTER - ZA SVE UČENIKE KOJI SE VRAĆAJU U ŠKOLU

Autor: Miro Pandur urednik stranice Učitelj 21. vijeka

Budući da sve više vremena provodimo online, uz svoje omiljene i nezaobilazne pametne telefone, suočavamo se, svjesno ili nesvjesno sa jednom fobijom modernog vremena- a to je tkzv fobija (strah) od propuštanja.

Na engleskom akronim FOMO "Fear of missing out" jeste upravo to Strah od propuštanja.

Čega se to bojimo? Kakav je to nevidljivi pritisak na našu psihu da budemo stalno prisutni na društvenim mrežama, ili da poput drugih budemo na važnim eventima, putovanjima itd.

Kako su društvene mreže uzele maha posljednjih godina tako ovaj strah postaje sve izraženiji.

Dok pregledavamo društvene mreže uviđamo da se drugima "dešava život" a da jadni mi eto nigdje ne idemo, ne učestvujemo itd. Upravo tada se javlja FOMO.
Dok skrolamo (prstom klizimo po ekranu) beskonačno listajući sve nove i nove sadržaje, ovaj sindrom još više dolazi do izražaja. Uvijek nam se čini da ima još nešto što moramo vidjeti i da će baš biti presudno za naše dobro stanje, ali se to ne dešava. Gomile sadržaja sve više otupljuju našu pažnju, osjećaj da je drugima uvijek dobro a ne i nama, raste.  

Taj osjećaj propuštanja vrlo često rezultira nezadovoljstvom ljudi. Osim toga, on dovodi do negativnih emocija kao što su do depresija, anksioznost, osjećaj niže vrijednosti i apatije.

Psihološki pritisak se najčešće javlja u trenutcima kad pregledavamo naše društvene mreže.

Istraživanje koje su proveli naučnici s Medicinskog fakulteta Univerziteta u Pittsburghu pokazalo je da osobe koje provode više od dva sata dnevno na društvenim mrežama imaju dvostruko veće izglede osjećati se društveno izolirano u usporedbi s onima koji na tim platformama provode manje od pola sata dnevno.

Studija je obuhvatila 1.787 odraslih osoba u dobi od 19 do 32 godine, analizirajući njihovu upotrebu 11 popularnih društvenih mreža, uključujući Facebook, YouTube, Twitter, Google+, Instagram, Snapchat, Reddit, Tumblr, Pinterest, Vine i LinkedIn. Rezultati su pokazali da su sudionici koji su posjećivali društvene mreže više od 58 puta mjesečno imali trostruko veće izglede za osjećaj društvene izolacije u usporedbi s onima koji su te mreže posjećivali manje od devet puta sedmično.

Iako je priroda veze između korištenja društvenih mreža i osjećaja društvene izolacije složena, autori studije sugeriraju da prekomjerna upotreba društvenih mreža može zamijeniti stvarne socijalne interakcije, što potencijalno povećava osjećaj izoliranosti. Također, izloženost idealiziranim prikazima života drugih na društvenim mrežama može potaknuti osjećaje zavisti i percepciju propuštanja, dodatno doprinoseći osjećaju usamljenosti.

Osim toga ovaj sindrom može itekako narušiti odnose među bliskim ljudima i povod je brojnim svađama.

Sindrom može itekako narušiti odnose među bliskim ljudima.

Kako se oduprijeti strahu od propuštanja i osjećaju izoliranosti ?

1. Umjerenost, umjerenost, umjerenost

Umjereno korištenje društvenih mreža znači koristiti ih na način koji podržava vaše mentalno zdravlje, produktivnost i kvalitetu života, bez negativnih posljedica poput osjećaja anksioznosti, izolacije ili gubitka vremena. To podrazumijeva svjesno upravljanje vremenom i načinom interakcije na tim platformama.

 

2. Komunikacija je svrha društvenih mreža, a ne pasivno "gutanje" sadržaja

Provoditie vrijeme na mrežama kako biste bili u kontaktu s porodicom i prijateljima, umjesto pasivnog pregledanja sadržaja.

3. Fokus na kvalitetu sadržaja

Pratiti profile koji vas inspirišu ili pružaju korisne informacije, a izbjegavajte  one koji izazivaju negativne emocije.

Postoji još korisnih metoda kako se nositi sa ovom pošasti modernog vremena od kojih je svakako povremeno potpuno isključivanje društvenih mreža, npr. vikendom ili prije spavanja.

Provesti vrijeme u prirodi, družiti se uživo, čitati lijepu knjigu... Sve su to provjereni metodi koji nas vraćaju u "normalu" u stanje u kojem  naša kvaliteta života ne ovisi od bivanja na društvenim mrežama i u kojima se odvajamo od privida da "neko drugi" živi sretniji i ispunjeniji život, nego postajemo svjesni da zahvalnost na onom što imamo je presudna za našu istinsku sreću.