Prava Ljubav znači disciplinu ili kako postavljanje granica gradi sigurne i odgovorne osobe
U mnoštvu pravila, savjeta stručnjaka i raznih publikacija koje imaju namjeru pomoći roditeljima u odgoju svoje djece, roditelj se često osjeti izgubljenim, konfuznim i gubi sopstvenu emocionalnu sigurnost preispitujući svoje odluke i kriveći sebe kada stvari krenu pogrešnim tokom. Sve to izaziva dodatni stres i roditelje tjera da tragaju za beskonačnim stručnim savjetima rasutim u mnoštvu publikacija koje često imaju za cilj samo gledanost a ne i konkretnu pomoć u nimalo lakom "poslu" roditeljstva.
Želio sam osvijetliti samo jedan, po meni bitan aspekt roditeljstva a to je pretjerana tolerancija odnosno nedostatak granica prema dječijem ponašanju.
Pretjerana tolerancija ne pomaže djetetu da postane svjesno sopstvene odgovornosti nego ga zbunjuje. Zbunjuje ga u pogledu životnih lekcija da svako loše ponašanje ima i lošu posljedicu. Pretjerana tolerancija lošeg ponašanja djece može dovosti do toga da dijete zaključi da njegovo loše ponašanje nema posljedica, da ne mora preuzeti odgovornost za loše učinjeno djelo. Zamislite samo kako se to reflektuje u budućnost kada dijete postane odrasla osoba bez razvijene odgovornosti, to će značiti mnogo problema za njega, a i za roditelja.
Odgoj ne uključuje samo pružanje bezuslovne ljubavi, već i postavljanje jasnih, dosljednih granica koje pomažu djetetu da razumije razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Prava ljubav uključuje disciplinu, ali ona dolazi iz mjesta razumijevanja i podrške, a ne iz strogosti ili kazne. Roditeljstvo je odgovornost koja zahtijeva ravnotežu između ljubavi i discipline, što omogućuje djetetu da izraste u sigurnu, odgovornu i samosvjesnu osobu.
Miro Pandur edukator
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt