Ako do sada niste pročitali tekst autorice koji je izazvao različite reakcije kod prosvjetnih radnika, čitav tekst možete pročitati ovdje:
➡🟥Dvije kategorije ljudi koji rade u školama
Veliki pozdrav od autora. Pokušaću da se predstavim, jer NAŽALOST sujeta čini svoje i tema kod većine komentara nije fenomen UKRATKO opisan u FB statusu , (a ne stručnoj literaturi) , već autor LIČNO. Prvo pitanje je : kako prođe učenik , neistomišljenik? Stresem se od te pomisli.
Roditelji su mi prosvetni radnici u penziji. Čitavog života poštovali sebe i decu , a manje direktore . Voleli svoj poziv, ali ne i pedagoge. Moj odabir je bio šok za njih. Zar ne vidiš da u drugim strukama ima više novca? Vidim, ali hocu to. Složili su se uz uslov (savet) da nikada ne pomislim da sam iznad ili da bolje znam od nastavnika. Dobro, razumem.
Prvi dani prakse u školi: " Kolege , pratićete isto odeljenje 7.razreda 3 dana i vratite se da mi kažete sta ste zaključili" .
Svi smo se vratili sa istim zapažanjima. Ista deca, isti roditelji, a na časovima NEBO i ZEMLJA.
Od tog dana borim se da kolege kojima je nebo granica u radu sa decom, ne budu izjednačeni sa decomrziteljima.
Imala sam priliku, kasnije , da 8 godina radim u našoj srednjoj i stranoj osnovnoj školi (kraće) . U stranoj, ruskoj školi smo držali ugledne časove. Svi zaposleni, pa čak i direktor su imali tu obavezu.Ne postoji bolji način da pedagog razume predavača. I da više nauči. I kako treba i kako ne treba.
Posle 8 godina shvatila sam da me kolotečina škole uspavljuje i da mogu sama da pravim program, bez obaveze da ga odobri Ministarstvo. Otišla sam u vrtić 3 godine, da se upoznam sa tim delom rada pedagoga i na kraju definitivno i potpuno u vannastavne aktivnosti. Osmislila sam program - Bonton kroz umetnost "Iskrice", koji danas , u Novom Sadu pohađa 380 devojčica uzrasta od 3-10 godina . U školici radi 10 predavača , ali nemaju obavezu kontakta sa roditeljima, da bi u svom poslu potpuno uživali. Dakle, vodim 21 viber grupu i svih 700+ roditelja ima samo moj broj telefona, na koji se javljam i vikendom i uveče, jer tako zelim, a oni to koriste samo kada je važno i hitno. Prisustvujem na 80% časova. Nemam kancelariju, jer mi ne treba. Kancelarije ne podnosim. Klasicne pedagoge, teoretičare - teško, koliko i kancelariju.
Uz to predajem pedagogiju trenerima u Zavodu za sport i imam pomenuti Razvojni centar "Faktor" koji pomaže firmama i sportskim klubovima. Odlično zarađjujem i imam dosta slobodnog vremena.
Nisam politički angažovana, nikad nikome nisam dala siguran glas , jer su svi isti za mene.
I moj zaključak je da je ova profesija talenat, usko povezan i sa genetikom i sa načinom vaspitanja dok smo bili mali i da mnogi nisu sposobni da ga obavljaju, a moraju i zato ne vole decu, roditelji su im prirodni neprijatelji, bukvalisti su i zarobljeni u svim tim negativnim emocijama MUČE DECU i sebe.
Njima treba dati otpremninu i školama vratiti sjaj.
Imam muža i dvoje dece.
Svetlana Golić
P.S.
Tekst je prenesen sa FB stranice Učitelj 21. vijeka uz saglasnost autora.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt