Vršnjačko nasilje? Ima li ga više sada nego prije?
U 21. vijeku se mnogo više govori o vršnjačkom nasilju, ali da li to znači da i vršnjačkog nasilja sada ima više nego ranije?
“Vjerovatno sve to što se dešava u školama lakše dođe do medija nego prije tridesetak godina i zavisi o kakvom nasilju govorimo. Ranije se akcenat najviše stavljao na fizičko nasilje, a sada smo postali osjetljiviji na druge oblike nasilja, kao što je socijalno nasilje, sajber nasilje ili izopštavanje djece iz kolektiva. Ovo o čemu danas govorimo obično su neke incidentne situacije, tako da ne bih mogla, bez nekog preciznijeg istraživanja, da kažem da li ga ima više, ali svakako više o njemu pričamo”, rekla je psihologinja Marina Bunčić gostujući u Jutarnjem programu Radio Beograda 1.
Oblici vršnjačkog nasilja u 21. vijeku su isti kao i ranije, ali sada nasilje prate i video-snimci koji, po pravilu, završe na društvenim mrežama čime nasilje dobija mnogo veće razmjere.
Vršnjačko nasilje po definiciji ima dvije strane od kojih je jedna fizički ili psihički nadmoćnija i to koristi u kontaktu sa drugom djecom.
“Mnogi stavljaju akcenat na kaznu, ali naše je da naučimo djecu kako da rješavaju neke konfliktne situacije. Moramo da im objasnimo zbog čega vršnjačko nasilje nije dobro. Veoma je važno da dijete koje trpi nasilje nauči kako da se odbrani, ali nikako ne smije biti nasilno prema drugom djetetu. Odbraniti se znači pronaći druge načine da se zaštitiš. Često djeca ne prijavljuju nasilje, ali onog trenutka kad se odvaže da potraže pomoć, već su dosta uradila za sebe”, navela je Bunčićeva.
Školski psiholozi, u skladu sa svojim ovlašćenjima, pokušavaju da edukuju naraštaje o pozitivnim modelima ponašanja, ali to često nije dovoljno kada govorimo o prevenciji vršnjačkog nasilja i zahtjeva aktivniju ulogu roditelja u rešavanju problema.
“Roditelji bi trebalo da budu saradnici i da ne očekuju od školskih ustanova da problem riješe preko noći. Roditelji, po pravilu odmah traže odmazdu prema detetu koje je učinilo neki vid nasilja, a to je pogrešno. Oni moraju da vjeruju ljudima koji rade sa njihovom decom i da grade to povjerenje”, zaključila je psihologinja Marina Bunčić.
Izvor: RTS
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt