}); ONLINE ČAS BI TREBAO DA TRAJE SAMO 15 MINUTA

ONLINE ČAS BI TREBAO DA TRAJE SAMO 15 MINUTA



Pozdrav svim pratiocima stranice Učitelj 21. vijeka,

svim članovima grupa Digitalni alati u nastavi Genially i Ljubitelji Powerpointa...


Da̅ se primjetiti da se svakodnevno stranici i grupama pridružuju novi članovi, tako da ukupno članstvo sada broji preko 20 000.

Reklo bi se, vlada interesovanje za digitalne alate u nastavi, želja za usvajanjem novih znanja itd.

Ali, da li je to tako?

Samo članstvo u nekoj grupi, pa i ovoj, neće donjeti nikakvo znanje samo po sebi.

Možete biti članovi stotinu grupa, a da se vaše znanje ne poveća baš nimalo. 

Ljudi zamjenjuju informacije i znanje. Živimo zapravo u eri informacija.

Ali to ne znači da je nešto idealno zbog toga.

Informacija ima toliko mnogo da ljudi gube istinske uvide. Zasuti smo informacijama svaki dan u tolikoj mjeri da nam neizostavno treba odmor od informacija.

Potrebna nam je selektivnost i to veoma brižna selektivnost sadržaja koje dopuštamo da uđu u naš mikro svijet. Bez te selektivnosti imaćete posljedicu da ste umorni i neproduktivni većinu dana, a da zapravo ništa niste radili. Umorni ste od količine informacija koje primate, bez obzira radi li se tu o informacijama sa društvenih mreža, TV-a, radija,džambo plakata, raznih oglasa zaljepljenih na svakom mogućem mjestu itd.

Informacije nas zapljuskuju neprekidno a naš mozak sve to procesira i registruje svjesno i nesvjesno. Svako danas može objaviti ma kakav tekst ili sliku i skrenuti pažnju na sebe. Naravno ukoliko je nešto skadaloznije pažnja javnosti je veća.

Pitanje je koliko nam takvi tekstovi i slike koriste, da li će poboljšati naše zdravlje recimo, ili će nam samo skrenuti pažnju sa važnih stvari u našem životu koje su nam istinski potrebne, a koje kao po nekom pravilu stalno izbjegavamo i svoj um izlažemo trivijalnostima koje se nude u obilju.

Živimo u vrijeme pandemije koja je u živote ljudi donjela mnogo poteškoća, neizvjesnosti i strahova.

Ako posmatramo stvari iz ugla prosvjete, iz ugla škole, učitelja i učenika, možemo vidjeti da je tu nastala velika konfuzija koja traje evo već dvije godine.

Pojavila se online nastava kao nekakvo instant rješenje u ovim vanrednim okolnostima fizičke izolacije.

Kao prvo niko vam ne može reći šta je to online nastava jer je nikada prije nije ni bilo. Kao drugo vi ste ti koji imate iskustvo online nastave iz prve ruke jer ste se suočili sa svima manama i prednostima podučavanja online

Vidjeli ste da ako imate neke vještine u rukovanju sa kompjuterom, ako znate osnovne zadatke kako poslati neki tekst, sadržaj, link... da je mnogo lakše komunicirati nego ako to ne znate.

Međutim to nije dovoljno da bi se to nazvalo online nastavom.

Online nastava bi u ovim pandemijskim uslovima trebala da služi, ne kao zamjena klasičnoj nastavi - jer to nije moguće, nego kao način održavanja veze između škole, nastavnika i učenika.

Po mom skromnom mišljenju online nastava bi trebala da bude značajno reducirana nastava, a ne pokušaj da se oponaša klasična nastava kako obimom tako i metodama prenosa znanja.

Iako su i u ovakvim okolnostima neki nastavnici uspjeli da postignu fantastične rezultate, ne žaleći ni vremena ni truda na čemu im treba čestitati, ipak pitanje je koliko se tim tempom može izdržati.

Vraćanje u klupe je svima lakše jer je zaista lakše podučavati u živo, a online nastava laički zamišljena kao ista ta nastava samo preko interneta, je nemoguća u istom obimu i na isti način.

Online nastava je zapravo mnogo teža, čak i za one koji imaju digitalne kompetencije.

Teža je zbog jednostavnog razloga što razmjena informacija ide kanalima koji nisu zasnovani na prirodnoj komunikaciji. Ako dobijete 50 mailova od svojih učenika u roku od pola sata neće vam biti jednostavno da na svaki odgovorite jednako ni odmah.

Ako se korespodencija mailovima nastavi, za kratko vrijeme imaćete stotine i hiljade poruka koje će zatrpati vaš kompjuter, mobitel ili bilo što putem čega komunicirate.

Dakle, poteškoće su vidljive odmah. Jasno je da online nije puka razmjena poruka, kada se posmatra sa aspekta podučavanja, nego mnogo više. 

Učitelj mora prenjeti znanje, a za to su mu potrebne vještine i alati.

Ako nema vještina i alata, online nastava se ne može desiti ni u kojem procentu, čak ni minimalno.

Tamo gdje postoje vještine i poznavanje rada na kompjuteru, online nastava se može sprovesti, ali naglašavam to je samo surogat "žive" nastave. 

Podaci i informacije koje se šalju putem interneta moraju biti značajno reducirani. Jer je kanal primanja znanja online znatno sužen, percepcija u primatelja informacija je takođe sužena, a pažnja usmjerena i kratkotrajna.

Po mom mišljenju jedan online čas bi trebao da traje 15 minuta.

Ovo možda nekome izgleda blasfemično, ali ja govorim iz iskustva nekoga ko se kompjuterom koristi dugo vremena i ko dobro zna koliko kompjuter snažno uzima pažnju čovjeka.

Vi možete 30 minuta ili 45 minuta pričati putem zoom-a ili neke druge aplikacije za komunikaciju online (slikom i zvukom) ali će pažnja korisnika pasti veoma brzo, čak mnogo brže nego u "živoj" nastavi. Gledanje u ekran je naporno, a uzmite u obzir i razne druge distrakcije koje su dio svakog okruženja, pa ćete dobiti stvarnu sliku stanja efikasnosti percepcije prenesenih informacija.

Volio bih kada bi slična razmišljanja i zaključci bili prihvaćeni na pravi način, sa mišlju da- više nije uvijek bolje-, a to je u online nastavi po mom mišljenju esencijalno.

A za sve one prosvjetare koji uprkos svemu uspjevaju poučiti svoje učenike- poruka:

Proći će i pandemija, doći će bolji dani, vaš trud će biti nagrađen,vaše strpljenje cijenjeno, vaš pozitivizam prepoznat, vaša predanost zapamćena.

Srdačan pozdrav

Miro Pandur edukator