LEKTIRA: BAMBI

 


Analiza djela

Bambi je pripovijetka austrijskog pisca Felixa Saltena. Roman je objavljen 1923. godine u Berlinu. Za prvo izdanje pobrinula se izdavačka kuća Ullstein Verlag, a roman je preveden na više od trideset jezika širom svijeta.

Bambi je djelo koje je kritika dobro primila i smatra se klasikom, kao i jednim od prvih ekoloških romana. Godine 1942., snimljen je animirani film pod nazivom Bambi u produkciji Walt Disney Productions. Salten je, 1939. godine, objavio i nastavak na roman prod nazivom Bambijeva djeca. I taj roman je veoma dobro prihvaćen, ali, ipak, ne kao Bambi.

Bambi je priča koja je zanimljiva svim čitateljima, i djeci i odraslima. Felix Salten je iskoristio svoje znanje o životinjama kako bi napisao priču koja odiše maštom. Priča prati život jednog laneta; od njegovog rođenja, mladosti, gubitka majke, pronalaska partnerice, životnih izazova, ljubavi i straha, pa sve do njegovih zrelih dana.

Priča ima neke zaista dirljive trenutke, ali je također puna važnih životnih lekcija. Jedna od najvažnijih pouka jeste da bez obzira na to koliko je život težak u nekom trenutku, moramo se oslonuti na prijatelje kako bi nam pomogli da savladamo te poteškoće i probleme. Nikada ne smijemo odustati, predati se i izgubiti ono što je dobro u nama. Ako budemo uporni, sve će se riješiti. Kao što je lane postalo snažni srndać, i mi na taj način možemo biti jači i ponosniji.

Priča, također, ima i druge važne poruke; naglašava važnost pravog prijateljstva i ljubaznosti koju dijelimo s drugim ljudima. Osim toga, priča ima važnu poruku za čovječanstvo. Autor upozorava ljude o odgovornosti koju nose dominantne vrste. Čovjek se u knjizi spominje kao On i u potpunosti zaslužuje taj naziv zato što je čovjek u priči hladan, dalek i smrtonosan za životinje. Autor nam pokušava reći da budemo suprotno od ljudi koji su spomenuti u knjizi. Trebali bismo paziti na životinje, poštovati njihove živote i ne ubijati ih zbog hrane, ili, još gore, zbog sporta.

Trebamo biti prijatelji sa svim životinjama zato što one imaju povjerenje u nas, i mi to povjerenje ne smijemo iznevjeriti.


Književni elementi

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovijetka

Vrijeme radnje: neodređeno, izmjenjuju se godišnja doba

Mjesto radnje: šuma i livada

Tema: Bambijev život

Ideja: Pravi prijatelji će nam uvijek pomoći da riješimo probleme koje imamo.

“Nešto je drugo nad nama svima… nad svima nama i nad Njim. To su zakoni prirode.” (Iz pripovijetke Bambi)

Kratak sadržaj, citati

Priča Bambi počinje samim njegovim rođenjem. Majka ga je rodila u guštari, dijelu šume koji je bio veoma uzak, a ipak dovoljno prostran. Tko god je vidio Bambija bio je očaran njegovom ljepotom, a i njegova majka se ponosila njime. Svraki je bilo zanimljivo kako male srne odmah po rođenju mogu hodati, dok svrakama treba dosta duže vremena.

“Nevjerojatno da već može stajati i hodati! Kako zanimljivo! To u svojem životu još nisam vidjela. No, doduše, još sam mlada, tek godinu dana izvan gnijezda, kao što to možda već i znate. No da, mislim da je to čudesno. Da dijete… iste sekunde dođe na svijet i odmah može stajati na nogama. To je tako plemenito. No, smatram da je kod vas srna sve jako plemenito. Može li odmah i trčati…?”

Majka mu je pokazivala puteve po šumi i počela ga učiti kako i kojim putevima da se kreće. Bambi je bio radoznao te je ispitivao majku o raznim stvarima, šta god mu padne na pamet.

“Bambi je zapitkivao. Obožavao je zapitkivati majku. Bilo mu je najmilije neprestano postavljati pitanja i potom slušati što mu majka odgovara. Nimalo se nije čudio što mu je na pamet stalno i s lakoćom padalo pitanje za pitanjem. Smatrao je to sasvim prirodnim; to ga je samo jako veselilo. Veselilo ga je i znatiželjno iščekivati odgovor. Kakav god da bio, uvijek je njime bio zadovoljan. Doduše, katkad ga nije razumio, no i to je bilo lijepo jer uvijek je mogao postaviti novo pitanje ako bi zaželio. Ponekad nije postavljao daljnja pitanja, i to je isto bilo lijepo, jer je bio zaokupljen time da ono što nije razumio sebi predoči na vlastiti način.”

Jednog dana, majka ga povede na livadu. To je za njega bilo izuzetno iskustvo, jer tamo nikada nije bio. Na putu do livade vidio je svađu šojki, što ga je uznemirilo, jer to do sada nije vidio.

Kada su došli do livade, majka ga je upozorila da se uvijek može dogoditi nešto neočekivano, a da on u toj situaciji mora trčati i bježati, šta god da se dogodi.

“”A sada dobro slušaj što ću ti reći”. Čuvši ozbiljnost u glasu svoje majke, Bambi stane napeto iščekivati. “Nije tako lako doći na livadu”, nastavi majka, “to je težak i opasan pothvat. Ne pitaj zašto. To ćeš tek kasnije naučiti. Zasad čini točno ono što ti kažem. Hoćeš li?””

Prvo je majka polako izašla da vidi ima li koga, a za njom je izašao i Bambi. Bambi je bio uplašen i osjećao je tjeskobu u grudima. Nakon što su vidjeli da nema nikoga i da je sigurno, počeli su trčati i igrati se. Bambiju se to mnogo svidjelo.

“Bambi iskoči. Obuzela ga je takva silna radost da je u trenu zaboravio sve brige. / Bambi je bio začaran; potpuno van sebe, osjećao se divno.”

Tu je upoznao skakavca i leptira, što mu je bilo izuzetno zanimljivo. Po povratku su se odmarali, a nakon toga Bambi je postavljao pitanja. Zanimalo ga je zbog čega ga majka upozoravala i kakva im to opasnost prijeti na livadi. Majka mu to sada nije mogla objasniti, ali mu je rekla da je tako najsigurnije. Rekla mu je da izlaze na livadu kad sunce izlazi i zalazi i da je po danu najsigurnije da budu u svom skloništu. Dodala je i kako ih tu štiti lišće, jer svaki put kad nešto naiđe preko njega, oni će čuti da nešto nailazi.

Kada su sljedeći put otišli na livadu, Bambi je još više uživao i trčao. Sada je već bio upoznao okruženje. Pokušavao je uloviti majku koja mu je bježala. Dok su se zabavljali, primijetio je da majka razgovara s nekim. Bio je to zec i Bambi se upoznao s njim.

Zec je također govorio kako je Bambi lijep. Nakon toga, Bambi je vidio da je još netko s njima. Ispostavilo se da je to teta Ena sa svojom djecom; Gobom i Falinom. Bambi se tu upoznao s njima. Odmah su se sprijateljili i počeli s igrom. Dok su se oni igrali, a majka pričala s teta Enom, pojavili su se očevi koji su bili lijepi i koji su zadivili djecu.

“Bambi ih je nepomično promatrao. Izgledali su baš poput majke i tete Ene. No, na njihovim je glavama blistala kruna rogova prekrivenog smeđim biserjem i sa svijetlim, bijelim vrškovima. Bambi je posve zanijemio; gledao je čas jednog, čas drugog. Jedan je bio manji, čak mu je i kruna bila skromnija. No, drugi je bio veličanstveno lijep, ponosno uzdignute glave iz koje se uvis izvijala kruna; presijavala se iz svijetloga u tamno, bogato ukrašena crnim i smeđim biserjem te blistavo bijelim vršcima koji su se raskošno pružali na sve strane.”

Samo su ih pogledali i vratili se u šumu. Bambija je tištilo što ništa nisu rekli i što ih ništa nije zanimalo. Majka mu je tad objasnila da oni ne žive s njima i da dolaze i razgovaraju s njima kada oni žele. Bambi je pitao majku hoće li njegov otac nekad razgovarati s njim, a majka mu je rekla da hoće, da će kad odraste čak smjeti i ići s njim.

Tako su prolazili dani, a Bambi je sve više učio o okolini i sve je više rastao. Često su išli na livadu, gdje se igrao sa Gobom i Falinom. Svaki put kad bi išli na livadu, morali su proći pored hrasta u kojem je živjela vjeverica. Bambi se bojao kiše.

“Trčao bi se skloniti iza majke koja bi se pomalo smušeno prenula i hodala amo-tamo po gustišu. Nije mogao razmišljati, nije se mogao sabrati.”

Njegova majka se već počela pomalo udaljavati od njega s ciljem da se on osamostali, ali njemu je to teško padalo pa bi je stalno tražio. Isto se događalo i s njegovim prijateljima. I njih je majka ostavljala. Dok je tražio Majku, izašao je na čistinu gdje je vidio nešto što nije nikada prije. Odmah osjeti njegov miris i shvati da to nije dobro. Kada je to stvorilo zvuk koji je bio sličan gromu, Bambi je počeo bježati, a u bijegu mu se priključila majka, koja mu je govorila da ide brže i dalje.

“Tamo na rubu čistine, u visokom grmu lijeske, nešto je stajalo. Bambi nikada nije vidio nešto takvo. Istovremeno, zrakom se pronio miris koji nikada dosad nije osjetio. Miris je bio stran, težak, jak i do ludila uznemirujuć. Bambi je zurio u pojavu. Bila je nevjerojatno uspravna, neobično suhonjava, a njezino bljedunjavo lice oko očiju i nosa bilo je posve golo. Strahovito golo. To je lice odisalo strašnom jezom. Čistim užasom.”

Bambi u početku nije mogao pričati od straha, ali se kasnije smirio. Majka mu je rekla da to što je vidio, to je bio On. Jednom je tako vikao Majku kada se ispred njega pojavio Stari. Bambi se uplašio, a Stari mu je prijekorno rekao da treba malo biti sam i da njegova majka sada nema vremena za njega. Bambi je to ispričao svojim prijateljima, a oni svojoj majci, koja im je rekla da je to bio stari knez. Rekli su im da je on najplemenitija životinja u cijeloj šumi i da nitko nije kao on. Svi su ga poštovali.

Bambi se pomalo osamostavljivao. Jednom su pored njih, dok su odmarali, prošli njhovi rođaci kojih se njegova majka bojala, pa je počela vikati čim ih je vidjela. Oni im nisu htjeli nauditi, ali majka mu je rekla da se priča da je nekada svašta bilo i da im ne može vjerovati.

Nakon nekog vremena, Bambi se ponovo našao na livadi i tu je ugledao prelijepog srndaća. Nije bio cijeli izašao iz šume, ali Bambi se nadao da će izaći. Dok ga je gledao, čuo je prasak i srndać je pao. Bambi je u trku vidio ranu na srndaću i krv koja teče, a majka je opet bila uz njega dok je bježao. Majka mu je kasnije rekla da je taj prasak došao od Njega.

Šojka, svraka i vjeverica su govorile kako su pokušale upozoriti da je On došao, ali srndać nije htio slušati. Bambi je dugo mislio o srdnaću i o Njemu i zašto se sve to događalo oko njega.

“Bambi je razmišljao o princu kojeg je vidio kako leži pred njim s velikom krvavom ranom na ramenu. On je sada mrtav. Bambi krene dalje. Šuma je pjevala tisućama glasova, sunce se širokim zrakama probijalo kroz krošnje, posvuda je bilo svijetlo, lišće je mirisalo; visoko u zraku kliktali su sokolovi, a ovdje, sasvim blizu, glasno se smijao djetlić kao da se ništa nije dogodilo. Bambi nije bio veseo. Osjećao se ugroženim od nečeg mračnog, nije razumio kako drugi mogu bili tako radosni i bezbrižni kada je život tako težak i opasan. Tada ga obuzme žudnja da ode dalje, sve dublje i dublje u šumu. Privlačila ga je pomisao da se uputi tamo gdje je raslinje najgušće i potraži sklonište sa svih strana okruženo neprobojnom živicom, gdje ga nitko neće moći vidjeti. Više se nije želio vraćati na livadu.”

Jednom prilikom, dok je ležao u svom skrovištu, opet mu je došao Stari. Sada mu je bilo vidno drago što Bambi ne viče i ne traži svoju majku. Vidio je da se Bambi osamostalio. Pitao ga je o Njemu, a Stari mu je rekao kako sam može slušati i osjetiti, i da će mu sve biti jasno.

Priča se dalje nastavlja o dva lista koja su se brinula šta će se dogoditi kada padnu sa grane. Vidjeli su da su mnogi pali i da se ne vraćaju te su slutili svoj kraj. Voljeli bi da je opet ljeto i da je sunce jako, ali toga više nije bilo. Već je bilo hladno i znali su da dolazi vrijeme kada će i oni pasti.

Došla je zima i hladno vrijeme. Prvo su bile hladne kiše, a kasnije je došao i snijeg. Bambi je shvatio da je sada nestašica hrane i da je tijekom ljeta bilo bolje. U početku se veselio snijegu, ali mu je kasnije pravio probleme jer ga je morao uklanjati s trave kako bi je mogao jesti.

Sada su bili u većim skupovima i njima su se pridružili srndaći Rono i Karus. Rono je imao ožiljak na nozi zbog čega je teško hodao. Ožiljak je dobio od Njega, ali je, na sreću, uspio pobjeći. Rono se brinuo vidi li se da li hramlje, a svi su mu govorili da se to uopće ne primijeti. Počeli su pričati o Njemu; kako je imao dvije ruke i dvije noge, kako je hodao samo na dvije noge i kako je nekad imao i treću ruku, a nekada ne. Ta treća ruka je stvarala strašan prasak kao grom.

S njima je bila i tetka Netla, koja nije ozbiljno shvaćala priče o tome kako je On opasan i što sve može napraviti, što oni ne mogu. Neki su govorili kako On nekada nije bio opasan. Ono što nikome nije bilo jasno je kako nešto pukne kod Njega, a životinja pada na drugoj strani livade. Filena je rekla da od Njega treba bježati bez obzira na sve, a mlada Marena reče da će nekada doći do primirja između njih te da će On biti blag.

Gobo nije dobro podnosio hladnoću i bio je veoma slab. Dok su svi sažaljevali Gobu, Rono je primijetio da se nešto u daljini događa. Nitko ništa nije osjećao, ali on je bio siguran da dolazi opasnost. Kada su vidjeli kako se dižu jata vrana u daljini i ostali su se uvjerili u to. Počele su prolijetati razne vrste ptica koje su im govorile da bježe i da dolazi On. Zec nekako kaže da se nema gdje pobjeći, da se svugdje nalazi On.

“Prijatelj zec lovio je zrak. “Opkoljeni smo”, reče bez glasa. “Sa svih strana nema izlaza. Posvuda je On!””

Čuli su galamu koju On pravi. Bambi se skamenio od straha. Toliko se prepao da nije mogao pobjeći.

“Bambi je pokušao razmišljati. No, zaglušujuća buka koja je od Njega pristizala bivala je sve glasnija i proderala je svaku misao. Bambi nije čuo ništa drugo doli tu zatupljujuću buku; usred sveg tog zavijanja, urlikanja i pucanja čuo je udarce vlastitoga srca. Osjećao je tek znatiželju i uopće nije osvijestio da mu se svi udovi tresu.”

Fazani koji su htjeli pobjeći, padali bi nakon groma. Onda su jedni drugima savjetovali da ne polijeću, nego da trčeći bježe, ali od tolike buke se nisu mogli suzdržati, pa su opet neki polijetali. Padali bi mrtvi odmah nakon polijetanja.

Majka je govorila Bambiju da čeka na njen znak, pa da onda krene bježati. Kada su krenuli, ubrzo su stigli do čistine. Majka mu je rekla da on nastavi trčati bez obzira na to šro se dogodi, čak i ako ona padne. Majka mu je dala znak i Bambi je počeo trčati koliko god su ga brzo noge nosile.

“”Sada!” reče majka. “Samo ravno! I ne preblizu meni!” Rekavši to, ona pojuri tako brzo da su joj noge jedva doticale snijeg. Bambi je mahnito jurio iza nje. Svuda oko njih udarali su gromovi. Imao je osjećaj da će se svijet raskoliti na pola. Nije vidio ništa. Samo je trčao. Nakupljena žudnja da izađe iz meteža, daleko od središta šibajuće oluje, nakupljeni nagon za bijegom, čežnja da se spasi konačno se probudi u njemu. Trčao je.”

Kada su izašli na čistinu, učinilo mu se da je vidio majku kako pada nakon praska groma, ali nije bio siguran. Uspio je nekako pobjeći i utrčati u šumu.

“Činilo mu se kao da je vidio majku da pada, no nije znao je li zaista pala. Maglilo mu se pred očima. Bio je to konačno probuđeni strah od grmljavine koja je oko njega bjesnila. Nije mislio, nije pazio, samo je trčao.”

U šumi je gledao kako pogođena zečica umire i kako je teta Ena ostavila Goba u snijegu, jer nije mogao hodati. Bambi ga je molio da pođe s njim, ali Gobo nije mogao.

Bambi je bježao do kraja tog dana i onda je sreo Rona, Netlu i Falinu. Pitao je za svoju majku, ali je nitko nije vidio. Došla je i teta Ena koja je govorila kako je svuda tražila Goba, ali ga nije mogla naći. Tetka Netla se brinula o njemu i njegovoj prehrani. Nalazila mu je hranu, a ona ništa nije jela.

Došlo je proljeće. Bambi je čistio svoju novu krunu udarcima u lijeskovo pruće. Vidio je da je njegova kruna jača od pruća, pa mu je bilo drago zbog toga. Žuna mu je rekla da se to tako ne radi. Mislila je da on želi, kao i ona, da vadi kukce iz kore i da ih jede. Nije razumjela šta on ustvari radi.

Bambi je bio mnogo usamljen i svi su mu nedostajali. Nedostajala mu je majka, Falina i Gobo. Zaželio se društva. Osim toga, ostali okrunjeni su ga proganjali gdje god bi došao, pa je počeo izbjegavati društvo. Bambija je to strašno smetalo. Kada je jednom čuo neki zvuk, mislio je da je to Rono ili Karus, pa je odlučio sukobiti se s njima. Potrčao je svom snagom. Kada je došao do cilja, jedva se zaustavio. Tu je bio Stari koji mu je rekao kako ga dugo nije vidio i kako je sada velik i snažan. Bambiju je to bilo drago.

Jednog dana sreo je Falinu i ponovo su se počeli igrati kao nekada, ali sada je tu bilo još nešto. Bambi je pitao Falinu voli li ga, a ona mu je odgovorila da ga voli. Tada joj je rekao da i on nju ludo voli. Odlučili su da ostanu zajedno.

Falina je krenula u šumu, a Bambi je išao za njom. Tada se pred njim pojavio Karus i rekao da ne može ići dalje . Pokušao ga je otjerati kao što su svi ranije radili. Bambiju se sve skupilo i izazvalo bijes u njemu. Onako ljut, bacio se na Karusa i dao mu do znanja da je to borba na život i smrt.

“U Bambiju se polako probudi sjećanje na prošlo ljeto, kada su ga tako često i grubo tjerali. U trenu ga obuzme bijes. Ne rekavši ništa, on samo spusti glavu i, krunom prema naprijed, zaleti se u Karusa.”

Nakon trećeg udarca, Karus shvati što se događa i odluči se na bijeg. Bambi krene za njim, ali se zaustavi kad osjeti Falinin zov. Ona ga je dozivala jer je Rono trčao za njom. Bambi ga je pokušao upozoriti da ih ostavi na miru i da ide od njih, ali Rono ga nije poslušao. Bambi ga je počeo udarati, sve dok Rono nije počeo moliti da ga pusti. Falina je bila zadovoljna Bambijem i bili su veoma sretni.

Dok je provodio vrijeme s Falinom, naišao je njihov rođak jelen. Bio je predivan.

“Jelen je stajao odišući nevjerojatnom veličanstvenošću. Bambi je bio očaran i osjećao poniznost. Uzalud je pokušavao prikupiti hrabrosti, a u glavi mu se neprestano ponavljala jedna misao: zašto se dajem zastrašiti…? Jednako sam vrijedan kao on… jednako vrijedan kao on!”

Falina se toliko uplašila da je počela vikati, iako ju je Bambi molio da se smiri, uvjeravajući je da im jelen neće ništa. Bambi je htio razgovarati s njim, a Falina je pobjegla. I jelen je htio razgovarati s njim, ali je ipak nezadovoljno otišao, a Bambi je ostao ogorčen na sebe.

Bambi se probudio sav smeten. Čuo je kako ga Falina doziva. Krenuo je trčati prateći zvuk, dok ga Stari nije zaustavio. Nije mu dao da ide tamo, iako je Bambi inzistirao. Stari mu je pokazao da taj zvuk dolazi od Njega. Bambi mu je htio zahvaliti što mu je spasio život, ali je Stari već bio otišao. Falinu je zamolio da ga više ne doziva jer će ju uvijek ići tražiti i može ga dovesti u opasnost.

“”Molim te, ljubljena”, reče, “molim te… ne dozivaj me kada smo razdvojeni… nikada me više ne dozivaj! Tražit ćemo se dok se ne pronađemo… ali preklinjem te da me ne dozivaš… jer ja ne mogu odoljeti tvojemu glasu”.”

Jednog dana, shvatili su da je došao netko novi. Nisu ga mogli prepoznati, a i njegovo ponašanje je bilo čudno za njih. Kao da nije bilo opasnosti. Kada je došao bliže, Falina je vidjela da je to Gobo. Rekao im je da On nije zao kao što oni misle i da je Gobo sve vrijeme bio kod Njega. Da ga je pazio i hranio. Govorio je sve najbolje o Njemu. Kako je kod Njega uvijek suho i toplo i kako ima hrane u izobilju, čak i tijekom zime. Dok je to pričao svojoj majci Eni, svi su se okupili da slušaju Gobove priče o Njemu. Nisu mogli vjerovati.

Prekinuo ga je Stari koji ga je pitao od čega mu je spala dlaka s vrata. Kada je Gobo rekao da je to od konopca kojim ga je On vezao, Stari mu je rekao da je nesretnik. To je Goba pogodilo, ali je opet nastavio s pričom. Bambi je dosta razmišljao, zašto mu je Stari to rekao. Čak je i Marena došla da čuje Gobove priče. Ona je ostala s njim. Svi su primjetili da se Gobo ponaša drugačije od njih. Kao da nije bilo opasnosti. Ni za čim nije mario.

Bambi je svugdje tražio Starog kako bi razgovarao s njim. Pomogao mu je ćuk kojeg je Bambi poznavao cijelog života. Ćuk je uvijek htio sve plašiti. Nakon svakog ćukanja bi pitao Bambija da li se prepao, na šta bi mu ovaj potvrdno odgovorio. Ćuk mu je rekao da Stari živi na drugoj strani jarka, ispod bukve koju je vjetar oborio. Bambi se odmah tamo uputio, ali ga je Stari dočekao prije nego je došao do tog mjesta. Pitao je Starog zašto je Gobu rekao da je nesretnik, na šta mu je Stari rekao da će shvatiti kasnije. Bambi mu kaže da ne može shvatiti, ali mu Stari odgovori da je dovoljno što osjeća i da će kasnije shvatiti.

“Gledajući ga u oči, Bambi upita: “Ali… zašto?… Ja to ne mogu shvatiti!”

“Dovoljno je da osjećaš. Kasnije ćeš shvatiti. Ostaj dobro.””

Gobo je pričao o svojim doživljajima kod Njega, a Marena je sada govorila kako je uvijek osjećala da On nije tako zao. Jednog dana, Gobo je odlučio da ide na livadu kada sunce izađe. Bambi mu je govorio da to nije dobra ideja i da to nitko ne radi. Gobo se pravio odvažan i rekao da će on to napraviti, a Marena zajedno s njim. Bambi je čuo i ptice šojke kako ukazuju na opasnost, ali Gobo nije htio odustati. Kada je Marena počela izlaziti iz šume, odmah se vratila natrag.

Vidjela je da je On bio tamo i govorila je Gobu da ne ide. Gobo je došao na ideju da izađe i možda ode do Njega da ga pozdravi. Kada je Gobo izašao iz šume, začuo se glasan prasak. Gobo je poskočio i utrčao u šumu. Čim je ušao u šumu, pao je. Njegov bok je bio rastrgan. Govorio je kako ga On nije prepoznao. Svi su gledali u Goba, a kada su čuli kako On dolazi, svi su se razbježali.

“Gobo je ležao razderana boka iz kojeg se krvavo slijevala njegova utroba. On podigne i nakrivi glavu mlitavim pokretom. “Marena…” reče s mukom, “Marena… On me nije prepoznao…” Glas mu je pucao.

Grmlje se razdvoji uz pucketanje, praskanje i šuštanje; On uđe. Vidjevši Ga kako se približava, Marena se polako povuče, iščezne u šipražje te požuri Bambiju i Falini. Još jednom se okrene i vidi kako se On nadvija nad palim srnjakom i poseže za njim. Potom začuju Gobov otužan samrtni krik.”

Bambi se počeo osamljivati i razmišljati. Volio je biti pored vode. Gledao je kako patka i pačići plivaju i svako malo bježe. Bila je to vrsta vježbe kako bi znali što trebaju raditi kada dođe opasnost. Dok su oni vježbali, lisica je došla i odnijela patku, ostavivši male pačiće bez majke. Bambi je otišao i lutao šumom. Nadao se da će naići na Starog. Dugo ga nije vidio.

Jednog dana su se sreli i Bambiju je bilo veoma drago. Stari ga je pitao čuje li išta, a Bambi je rekao da ne čuje. Kako su dalje išli, i Bambi je počeo osjećati da se nešto događa. Osjetio je opasnost. Stari je rekao da nastave, iako je tamo bilo opasno. Kad su stigli vidjeli su kako je zec pao u zamku. Bambi je primijetio žicu na njegovom vratu i drvetu. Zec je pokušao pobjeći, ali nije mogao. Stari ga je oslobodio iz zamke. Bambi se bojao jer mu je Stari rekao da On nije bio u šumi, ali je zec ipak uhvaćen. Stari je još dodao da pazi na sve dok hoda i da nauči živjeti s oprezom. Bambiju je sve bilo čudno. Gobo je govorio kako je On svemoćan i dobar, a sada je vidio da ih nastavlja loviti i mučiti.

“Bambi šapne: “Ta, zar On nije svemoćan?” – “Jednako koliko je i milosrdan”, progunđa Starješina. Bambi potišteno ustvrdi: “… prema Gobu… prema njemu je On bio dobar…” Starješina zastane. “Vjeruješ li u to, Bambi?” s tugom upita. Po prvi je put nazvao Bambija imenom. “Ne znam!” zdvojno uzvikne Bambi. “Ne razumijem to!”  Starješina polako reče: “O životu valja učiti… i uvijek biti na oprezu””

Te noći sreo je i Falinu kojoj je rekao da mora biti sam. Ona ga je upitala voli li ju još uvijek, a on joj je rekao da ne zna.

Jednog jutra, kada je Bambi izašao na livadu da pase, čuo je prasak i osjetio bol. Skočio je nazad u guštaru i počeo bježati. Brzo se umorio. Morao je leći, bio je iscrpljen. Tada se pojavio Stari koji mu je rekao da ne smije leći, jer ako legne On će ga ubiti. Stari ga je vodio po šumi i pravio krugove, vraćajući se svaki put na mjesto na kojem je Bambi htio leći. To je radio kako bi sakrili trag, kako ih On i pas ne bi mogli pronaći.

“Činilo se da Starješina to zna i stoga mu se neumorno obraćao: “Sada moraš podnijeti svaku bol, sada ne smiješ misliti na ležanje… niti jednom ne smiješ pomisliti na to, jer sama pomisao čini te umornim! Sada se moraš spasiti… shvaćaš li me, Bambi?… spasiti… inače si izgubljen… misli samo na to da je On iza tebe… razumiješ li me, Bambi?… i On će te ubiti bez milosti… dođi bliže… tako, uvijek budi blizu… proći će… mora proći…” Bambi više nije imao snage razmišljati. Bol je tutnjala u njemu sa svakim korakom, otimala mu dah i svijest, a vruća nit koja mu se slijevala niz bedro usjekla mu je duboku, sanjivu uznemirenost u srce.”

Kada je krv stala, Stari ga odvede do njegovog skrovišta i rekao mu da će tu biti siguran, a Bambi se samo zavalio. Počeo se oporavljati i jesti travke koje prije nije ni primjećivao. Rana mu je zacijelila. Ispočetka nije nikako izlazio iz jame, ali kasnije je pomalo počeo hodati.

Bambi se više nije vraćao onima koji su živjeli s one strane jame. Stari je bio sve vrijeme uz njega. Ispočetka je bio po cijeli dan, a onda, kako je Bambi skupio snagu, pustio ga je da se polako brine o sebi.

Jednom je sreo vjevericu koja mu je rekla da na onoj strani svi misle da je Bambi mrtav i da će im ona reći da je živ i da ga je vidjela. Vjeverica mu kaže da je On došao jedan dan i da je oborio hrast koji je bio na putu prema  livadi. Dodala je da je to bilo strašno za gledati. Bambi se rastužio. Htio je pitati o njegovim prijateljima iz djetinstva, ali ipak nije. Vjeverica mu pohvali krunu i primjeti da je Bambi počeo sijediti. Bambi se okrene otići, a vjeverica ga pozdravi i da će reći svim njegovim starim prijateljima da ga je sreo, da je Bambi živ i da će sigurno svi biti sretni zbog toga. Bambi je radije sad bio sam.

“Čuvši to, Bambi iznova osjeti ono blago komešanje u svojem srcu. No, ne reče ništa. Valja biti sam, učio ga je Starješina još dok je Bambi bio dijete. A Starješina mu je kasnije, sve do današnjeg dana, otkrio mnoga saznanja, mnoge tajne. No, od svih njegovih lekcija, najvažnija je bila: Valja biti sam. ako se želiš čuvati, ako želiš shvatiti smisao svog postojanja, ako želiš postići mudrost, valja biti sam!”

Jednog jutra, probudi ga pasji lavež. Stari mu je rekao da to nije ništa što se njih tiče i da se ne boji. Kako je čuo da se pas približava, Bambiju je bilo sve teže biti miran, ali ga Stari, ipak, ubijedi. Ugledao je psa koji je išao za lisicom kojoj je smrskana prednja noga. Išao je za njom i davao signale, kako bi je On mogao naći. U svoj muci, lisica kaže psu da je pusti da umre na miru, ali pas nije prestajao. Lisica je nastavila govoriti kako su oni bliski rođaci i da je pas izdajica i otpadnik. Molila ga je da je pusti, ali pas nije odustajao. Lisica je nastavila sad govoriti da je izdajica, a kasnije su mu isto to govorile i šojke, lasica, tvor i svrake. Pas im je rekao da je sve što imaju od Njega. Da ih On hrani i da On sve kontrolira. Dodao je da je On svemoćan.

“Pas se ogleda uokolo. “Vi!” uzvikne. “Što vi želite? Što vi znate? Što to govorite? Vi Mu svi pripadate kao što Mu pripadam ja! Ali ja… ja Ga volim, ja Ga obožavam! Ja Mu služim! Vi se želite pobuniti… Vi, jadnici, protiv Njega? On je svemoguć! On je iznad nas! Sve što imate, On vam je dao! Sve što ovdje raste i živi, od Njega je!” Pas se tresao od uzbuđenosti.”

Skočio je na lisicu i oduzeo joj život. Bambiju je to sve bilo strašno, a Stari je rekao da je gore to što oni vjeruju u to što pas govori.

“”A najstrašnije”, odvrati Starješina, “jest to da vjeruju u ono što izjavljuje pas. Vjeruju u to, svoj život provode u strahu, mrze Njega i same sebe… i međusobno se ubijaju jer je volja Njegova”.”

U rano proljeće Bambi je vidio Falinu na drugoj strani jame. Tražila je travu koja je rano nikla ispod sniježnog pokrivača. Sada je Falina već bila stara. Javila mu se želja da i on pređe tamo preko jaruge i da bude sa starim društvom, ali odluči to ne napraviti. Falina je otišla, a on je ostao još dugo, zamišljen. Trznuli su ga pucnji koje je čuo na svojoj strani jaruge. Čuo je tri pucnja.

Kada je došao do Starog, rekao mu je da moraju ići tamo gdje su se čuli pucnjevi i gdje je bio On. Bambija je bilo strah, ali je ipak išao, vjerovajući Starom. Došli su blizu Njega. Stari je govorio Bambiju da priđe skroz blizu kako bi nešto vidio. Kada je Bambi prišao, vidio je da je na Njegovom vratu bila rana iz koje je išla krv. Bio je to zvjerokradica. Ležao je nepomično i bespomoćno, isto kao i životinje kada leže nakon što ih On ubije. Stari mu kaže da On nije svemoćan i da od Njega ništa ne dolazi. Dodao je još da On nije nad njima, nego da je uz njih. I On prepoznaje strah i nevolju, i On može biti savladan kao i oni.

“”Zar ne vidiš, Bambi”, nastavi Starješina, “vidiš li sada da On leži ovdje kao jedan od nas? Slušaj me, Bambi, On nije svemoćan kao što oni kažu. On nije taj koji je stvorio sve ono što tu raste i živi. On nije iznad nas! On je poput nas samih i ravan nam je jer i On, kao mi, poznaje strah, nevolju i patnju. I Njega se može savladati tako da leži bespomoćan na tlu baš poput nas, kao što i sam možeš vidjeti sada pred sobom”.”

Na pitanje Starog razumije li, Bambi mu odgovara da je nešto drugo nad njima svima i nad Njim, a to su zakoni prirode. Nakon toga Stari kaže Bambiju da ga više ne slijedi i da je njegovo vrijeme prošlo. Završio je rekavši da je Bambija, svoga sina, jako volio.

“Kada su došli do visokog jasena, Starješina zastane. “Ne slijedi me više, Bambi”, on izusti mirnim glasom, “moje je vrijeme isteklo. Sada moram naći mjesto gdje ću dočekati kraj…” Bambi htjede nešto reći. “Ne”, sasiječe ga Starješina, “ne… u času koji mi se sada bliži svi smo sami. Ostaj dobro, sine moj… Jako sam te volio”.”

Bambi je nastavio hodati po šumi i jednom začu kako neko doziva majku. Došao je do mjesta odakle je dolazio zov i vidio brata i sestru. Rekao im je da njihova majka sada nema vremena doći i upita ih zar ne mogu malo biti sami. Oni su se uplašili. Bambi je otišao misleći kako mu se mali sviđa i da će ga možda opet vidjeti kad odraste. Za malu je pomislio kako je lijepa kao Falina kad je bila dijete. Krenuo je dalje i nestao u šumi.

Analiza likova

Likovi: Bambi, Bambijeva mama, Falina, Netla, Gobo, Karus, Rono, teta Ena, Stari, On, ostale životinje u šumi (jeleni, zečevi, ptice…)

Bilješka o piscu

Felix Salten, pravim imenom zove Siegmund Salzman, austrijski je pisac i kritičar. Rodio se u Budimpešti 6.9.1869. godine u obitelji židovskog podrijetla.

Kada je imao mjesec dana, njegova obitelj se odlučila preseliti u Beč, u Austriju. U to vrijeme, velik je broj Židova pristizao u Beč jer su od 1867. godine mogli dobiti puno austrijsko državljanstvo.

U dobi od 16 godina Salten je napustio školovanje te je počeo raditi za jednu osiguravajuću agenciju. Razlog tome bio je taj što je njegov otac bankrotirao.

U isto vrijeme kada je počeo raditi, Salten je počeo objavljivati svoje pjesme te prikaze knjiga u brojnim časopisima.

Priključio se pokretu “Mladi Beč” te je dobio posao na puno radno vrijeme kao kazališni kritičar u jednom bečkom listu.

1900. godine objavio je prvu zbirku kratkih priča, a godinu dana kasnije započeo je u Beču s kabaret kazalištem.

U to vrijeme pisao je za sve važne novine u Beču, a prosječno je objavljivao po jednu knjigu u godinu dana, bilo da se radilo o romanima, esejima, putopisima, dramama ili kratkim pričama.

1906. godine dolazi u Ullstein, izdavačku kuću u kojoj je počeo raditi kao urednik Berliner Morgenposta i B.Z. am Mittaga. No, nakon nekoliko mjeseci ipak se vraća u Beč.

Okušao se i u pisanju libreta za opere te filmskih scenarija, a 1927. godine postao je predsjednik P.E.N. kluba tako što je naslijedio Arthura Schnitzlera.

1923. godine napisao je svoje najpoznatije djelo po kojem je postao poznat diljem svijeta – Bambi. 1928. godine Bambi je preveden na engleski jezik i ubrzao postao i knjiga mjeseca. Danas je preveden na više od 20 jezika te se smatra prvim romanom koji je pokazao brigu o zaštiti okoliša.

Deset godina nakon što je roman objavljen, Salten je za samo 1000 dolara prodao filmska prava Sidneyu Franklinu, redatelju koji je prava prenio na Walt Disney. Tako je 1942. godine izašao film Bambi koji je bio prvi crtani film napravljen prema književnom djelu.

30-ih godina 20. stoljeća život za Židove je postao opasan u Austriji. 1936. godine Hitler je zabranio izdavanje Saltenovih knjiga, a nakon što je Austrija postao dio Njemačke, Salten seli u Švicarsku, u Zürich, gdje je živio sve do smrti.

Zbog velikog uspjeha koji je postigla knjiga Bambi, 1939. godine odlučio je napisati i drugu Bambi Bambi djeca: Priča o šumskom obitelji. Također poznate bile su i priče Perri i pas u Firenci koje su također inspirirale Disney za dva filma, Perri i The Shaggy Dog.

Salten je bio oženjen za glumicu Ottilie Metzl s kojom je imao dvoje djece, sina Paula (1903.) i Annu-Katharinu (1904.). Njegova unuka Lea Wyler, poznata pod imenom Mummy Lea u Nepalu pomaže napuštenoj djeci.

Felix Salten je umro 8.10.1945. godine u Zürichu gdje je i pokopan na židovskom groblju Israelitischer Friedhof Unterer Friesenberg.