Šta se sve izdešavalo za ovih godinu ipo dana pandemije teško je sublimirati u nekoliko riječi.
Vrijeme neizvjesnosti,straha,bola... kao oluja je zahvatilo čitav svijet.
Ali čovjek sa svojim mehanizmom za preživljavanje, ima nevjerovatnu sposobnost da prevaziđe svaku nevolju.
Milioni đaka i učitelja širom svijeta, našli su se u poziciji da moraju naći način kako da nastave proces učenja a da se smanji rizik oboljevanja i širenja zaraze.
I onda je krenulo snalaženje. Nevjerovatna domišljatost i snalaženje u sasvim novoj situaciji koja od nas traži da stvari koje nam nisu padale na pamet juče, već danas postanu stvarnost.
U jednom momentu stanje je sličilo ratu iako neprijatelja nema i ne vidi se, ipak se širi strah i sve je više bližnjih koji svjedoče da ništa nije izmišljotina i zastrašivanje nego realna opasnost.
Trebalo je zadržati hrabrost i zadržati kakav takav nivo rada koji, uprkos teškoćama, ne želi posustati i prepustiti se haosu i stihiji, nego naći konstruktivan put da se ide dalje.
Bilo je propusta, bilo je grešaka, bilo je gubitaka, ali bilo je i sjajnih uspjeha, bilo je i nade i ponosa, bilo je i nadilaženja samog sebe i pokretanja stvari sa mrtve tačke...Svega je bilo.
Ali se iznova dokazuje i pokazuje da ljudski duh nezaustavljivom snagom može proći najveće nedaće.
Između straha za zdravlje i život kako sopstveni tako i svojih bližnjih, i obaveze da se djeluje i prilagodi novom stanju nastala je nova stvarnost.
Pokazalo se takođe da kreativnost i volja nadmašuju strah, da je traženje rješenja bolje od lamentacije i bezizlaza.
Pokazalo se da među nama postoje heroji koji sebe nikada nisu smatrali herojima a koji su u teškim (ne)prilikama pokazali svoju želju i volju da pomognu, doprinesu, učine, poboljšaju.
Da nije bilo opasnosti od pandemije nikada ne bi primjetili ove ljude koji svoju vrijednost pokazuju kad je najteže, isto kao što teška vremena pokažu na slabe, bezvoljne,na defetiste i kočničare i kritičare svega i svačega.
Mnogo ljudi je anksiozno, mnoga djeca, mnogi tinejdžeri osjećaju anksioznost zbog svih pritisaka i konfuzija, zbog poremećaja normalnih tokova života.
U strahu za svoje živote i svoju budućnost mnoge ljude je obuzela apatija, osjećanje beznađa...
Budući da radim sa prosvjetnim radnicima imao sam priliku vidjeti sjajnu volju koja ne posustaje, sjajnu energiju koja je zarazna i prenosi se sa motiviranog učitelja na djecu kojoj je više nego ikada potrebna nada u život, vjera u život i njegove blagodeti.
O kolika li je uloga učitelja u procesu ozdravljanja, u procesu ojačanja nacije.
Kada bi društvo bilo svjesno toga mnogo bi više pažnje posvećivalo toj najvažnijoj grani ljudskog života - učenju.
Vjerujem da će nas ovo pandemijsko vrijeme podučiti da postanemo mudriji, kreativniji, hrabriji i plemenitiji ljudi. Tada će i život postati bolji.
Ne suumnjajte da će ono što dolazi biti mnogo bolje za sviju nas.
Ali moramo postati lideri svojih života. Moramo raskinuti sa ograničenjima i zbaciti lance koji su okovali naš potencijal.
A okovi su strahovi.
Jednom kada poboljšate svoj unutrašnji svijet počet ćete mijenjati spoljašnji svijet. Kada pobjedite svoja ograničenja ili misli o svojim ograničenjima pobjedićete strah i otvoriti sav potencijal toliko potreban društvu, toliko potreban mladom naraštaju.
Motiviran učitelj je pravi učitelj.
Miro Pandur urednik stranice Učitelj 21. vijeka
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt