Budućnost predmeta filozofija u srednjim školama

 Već neko vrijeme (koje uključuje više godina) filozofija je jedan od najvećih problema u okviru srednjih stručnih škola.

Problemi nisu, dakle, zastarejli stručni programi, nedostatak dobre prakse, sve neozbiljniji rad učenika i puka forma koju treba ispoštovati već – filozofija.

Izgleda da, kada se konačno filozofija iz stručnih škola izostavi iz programa, učenici će znanje usvajati bolje i brže te će se i stručno znanje prilično poboljšati. Filozofija kao nešto što je višak bi hitno morala da otpadne i tako ostavi prostor za rad „struke“.




Sve bi ovo bilo u redu da je zaista tako. Međutim, nije. Najprije, filozofija kao vještina argumentovanog mišljenja i osnov (majka) svih nauka ni na koji način, ukoliko se sprovodi kako treba, ne može da smeta već od nje učenici mogu imati isključivo benefite.

Naravno, ukoliko hoćemo da zaista izvršimo reformu programa filozofije – to bi bez sumnje trebalo hitno uraditi i to na sljedeći način – većina smjerova srednjih stručnih škola bi trebalo da zadrži ono što već ima a predmet bi trebalo preimenovati u „Istorija filozofije“ i dva časa nedeljno tokom posljednje godine u školi izučavati istoriju ljudske misli i napretka mišljenja kroz epohe.


Počevši od Talesa pa do naših dana pokazati, dakle, šta je i na koji način mučilo ljudski um i kako su se ti problemi rješavali. Na taj način, učenici će biti upućeni u osnov filozofije što je i dio opšte kulture svakog obrazovanog čoveka (na isti način kao što je to istorija uopšte, istorija umjetnosti i sl.) Pored toga, kao otvorenu opciju za izbor bi trebalo ostaviti logiku.


Ovo se odnosi na gotovo sve smjerove osim „pravnog tehničara i ekonomskog tehničara“ jer bi ovi smjerovi filozofiju trebalo da imaju znatno više i to zbog same prirode njihovog budućeg posla (zamislite samo sudiju ili advokata koji nikada nije imao filozofiju te koji je, u okviru svojih školskih dana a kasnije i fakulteta, bio uskraćen vještine mišljenja).

Isto važi za umjetničke škole i gimnazije. Filozofiju bi tu trebalo reformisati na sljedeći način – „Logiku“ i „Istoriju filozofije“ po dva časa nedeljno imati u trećoj godini dok bi „Filozofiju“ trebalo slušati u četvrtoj, završnoj godini i to tri časa nedeljno.


Taj program bi, shodno tome, hitno trebalo uraditi i na taj način bismo zaista imali istinsku reformu filozofije u školama. Naravno, mnogi pokazatelji govore da filozofija koristi i u vrlo ranim razredima osnovnog obrazovanja ali to bi, složićemo se, bilo previše i pomenuti.

S obzirom na to da filozofija praktično više ne postoji ni u srednjim školama – bajkovito bi bilo vjerovati da će se uvesti i u ranijim razredima osnovnih škola. Međutim, ukoliko se držimo reforme srednjoškolskog obrazovanja – gore pomenuti predlog je svakako više nego neophodan. U razgovoru na ovu temu sa Noamom Čomskim – profesor je bio jasnog stava da ne smijemo da dozvolimo njeno isključivanje iz škola. Tako, profesor Čomski me je uputio na SANU i u razgovoru sa njima mi je rečeno da se radi na rješenju problema.


Trik koji se sada sprovodi jeste u tome da se izbornim predmetom „Logika sa etikom“ (koji bi trebalo da posluži kao adekvatna zamena) rješava problem. Međutim, taj predmet ne samo da je izborni već je i vrlo nevješto koncipiran te ni na koji način ne može da bude zamjena izučavanju filozofije.

Taj predmet može da, kao što je rečeno, eventualno ostane u okviru izbora ali status filozofije kao obaveznog predmeta (odnosno u srednjim stručnim školama „Istorije filozofije“) se ne smije dovoditi u sumnju.


O ovim problemima sam već naširoko pisao i, pored ostalog, uputio otvoreno pismo ministru prosvjete Branku Ružiću na koje mi gospodin ministar nikada nije odgovorio.

Takođe, moji tekstovi na ovu temu su objavljeni i na engleskom i španskom jeziku a bio sam gost i trećeg programa Radio Beograda.

Ovim putem apelujem na ministarstvo prosvjete da hitno promijeni svoju odluku o ukidanju filozofije i počne da radi na gore pomenutom planu reforme.


Ukoliko bilo ko iz ministarstva prosvjete ima problem sa razumijevanjem navedenog – rado bih pojasnio rečeno u nekoj emisiji na RTS-u te tako, ovim putem, pozivam i gospodina Ružića, ministra prosvjete, da se suoči sa mnom uživo na nacionalnoj televiziji i objasni mi zbog čega ovo što sam naveo nije u redu i na koji će način aktuelna „reforma“ dovesti do boljih rezultata.

Filozofija je danas više nego potrebna jer bez nje nije moguće razumjeti na koji smo način došli do ovoga danas jer ne znamo odakle smo i na koji način uopšte krenuli.

Takođe, problemi ljudskih prava i sloboda, dužnosti, problemi dobra i zla, lijepog i ružnog kao i problemi savremene medicine (dio bioetike) ne možemo razumjeti ukoliko se u obrazovanju nismo dotakli filozofije.

Ne smijemo dozvoliti da mladi koji dolaze ostanu bez svijesti o tome šta znači misliti. Sve zablude upravo iz toga dolaze. Kapitalizam „krati sve moguće troškove“ i ono Šilerovo „čovjek je čovjek samo dok se igra“ pada u vodu kao neučinkovito trabunjanje.


Ukinuti filozofiju u školama isto je što i ukinuti igru djeci. Jer igra – to nije ozbiljna radnja. Ne vodi ničemu…


Tako misli pseudoreforma…

Autor: Ivan Vučković profesor filozofije