JESMO LI POSTALI KUKAVICE ZA PROMJENU?


 

Jesmo li postali kukavice za promjenu?

Šta ako će ova situacija potrajati i postati naš novi stil života?

Nije li nužno da se prilagodimo?

Iščekivanje da će sve ovo stati nas neće odvesti nikuda, to je želja za povratak u prošlost u "staro normalno", ali to nas blokira da se mijenjamo i prilagođavamo.

Strah, bijes, ljutnja, neraspoloženje hoće li to vratiti staro vrijeme u kojem nije bilo pandemije?


Bilo bi bolje da razmišljamo šta mi možemo učiniti, sada, sa onim što imamo. 

Sada nam treba hrabrost da se nosimo sa ovakvom situacijom koja često nije optimistična, ali ako nađemo odgovor kroz hrabrost i inicijativu da budemo proaktivni i ne budemo žrtva okolnosti nego kreator sopstvene stvarnosti, onda će to bitno utjecati na naš kvalitet života. 

To neće spriječiti pandemiju, ali će naše psihičko stanje učiniti boljim i osjećat ćemo se bolje kada imamo svrsishodnu reakciju kao odgovor, umjesto panike, straha i neizvjesnosti.

A da li je to lako postići?  Naravno da nije i nikad i nije bilo lako nositi se sa životnim poteškoćama, međutim mi kao roditelji, edukatori imamo obavezu da kročimo hrabro i ne padnemo u očajanje. Imamo obavezu zbog naše djece i omladine koju poučavamo.

Mi njima trebamo postaviti uzor koji će slijediti i u njima probuditi volju da i u ovom vremenu imaju motiv da istražuju, uče, pitaju, saznaju.

Kod ne malog broja prosvjetara preovladava otvorena odbojnost prema online nastavi i digitalnoj tehnologiji. Iako za to postoje razlozi, zbog neadekvatne naobrazbe tokom prijašnjih godina kada društvo nije polagalo puno značaja digitalnoj tehologiji, to više ne može biti isprika da se danas, u uslovima kada normalna škola nije moguća bez rizika da se zaraze i učenici i učitelji, ne pristupi ubrzanom učenju načina i metoda kako da se učenje prilagodi novonastalim okolnostima. 

Umjesto toga biju se bitke o povratku na staro, kritikuju se i nalaze brojni argumenti protiv učenja online. Mođutim ko tu može nešto dobiti? Ja mislim da svi samo možemo izgubiti, izgubićemo školsku godinu, stepen usvojenih znanja će biti zanemariv, ali zato ćemo čekati da ministarstva iznađu čarobna rješenja i da se krene sa nekom normalnom nastavom, gdje će se raditi po starim ustaljenim sistemima koji su davno već trebali biti reformisani i zamjenjeni, ali izgleda da je i takvo "staro" bolje, nego naučiti kako u ovakvim okolnostima preživjeti i izvući najbolje sa onim što se ima.

Autor: Miro Pandur edukator