ŠTA JE PISMENOST U 21.VIJEKU I KAKO SE SVIJET PRIPREMA ZA OGROMNU PROMJENU SISTEMA OBRAZOVANJA?


Od ogromnih pozitivnih promjena sa početka 21. vijeka, poslije 2010. g. došli smo do ogromnih promjena preispitivanja svega, uključujući i upliv teorija zavjera, probleme sa vjerovanjem u naučna dostignuća, pad različitih vrsta autoriteta, pandemija dezinformacija, itd.

Jedan od glavnih razloga svjetskog haosa u kojem se nalazimo jeste neadekvatan razvoj nauke i obrazovanja u posljednjih 50 godina, o čemu sam pisao u svojoj knjizi “Kako do posla u 21. vijeku + 444 saveta za uspešnu karijeru” (2015. g.).

Aktuelna pandemija je samo ogolila da se nalazimo na pragu velikih promjena političkih, ekonomskih i kulturnih sistema, a još nije jasno da li će svijet većinski napredovati, ili ulazimo u period velikih nestabilnosti koje možemo prepoznati kroz historijat pada različitih civilizacija u posljednjih nekoliko hiljada godina.

Kako ne možemo da utičemo na globalne svjetske trendove, svakako možemo da utičemo na jedino što nam niko ne može oduzeti, a to je znanje!
Tema ovog teksta je aktuelni razvoj načina dolaska do velikih promjena u obrazovanju kroz redefiniciju pismenosti u 21. vijeku, i kako da mi ta saznanja iskoristimo.

Povod za ovaj tekst su dva članka koja sam posljednjih dana podijelio preko svojih naloga na društvenim mrežama (preporučujem da ih detaljno pročitate prije nego što pročitate ovaj tekst):

Resetting the way we teach science is vital for all our futures (World Economic Forum)
Džamić: Šest stvari koje su bitne da bi čovjek bio pismen
Oba teksta se bave potrebom za fundamentalnim promjenama sistema obrazovanja, i oba teksta pominju različite vrste pismenosti koje su neophodne ako hoćemo da mi i naše potomstvo razumijemo šta je stvarno važno naučiti i znati u 21. vijeku.
Vještine, kompetencije i pismenosti u savremenom sistemu obrazovanja
Ako krenete da pretražujete i proučavate programe bilo kojeg predmeta u školama, fakultetima, treninzima, obukama, seminarima… , doći ćete do mnoštva vještina i kompetencija koje se predstavljaju kao ishodi (ciljevi) obrazovanja nekog aktuelnog načina edukacije.
Vještine su naučene sposobnosti – stvari koje radimo dobro. Većina osoba ima mnogo više vještina nego što ih je svjesna, ali je sklona da svoje vještine uzima zdravo za gotovo – kao nešto što se podrazumijeva.
Kompetencije su skupovi povezanih posebnih karakteristika, poput znanja, stavova, vještina, itd., a koje utiču na glavni dio nečijeg posla.
Ispostavilo se da postoji toliko veliki broj oblasti života i rada, toliko veliki broj vještina i kompetencija, da u 21. vijeku postoji problem definisanja koje su to najvažnije vještine i kompetencije za život i rad.
Iz tog razloga, u posljednjih nekoliko decenija sve se više razvija oblast definisanja različitih vrsta pismenosti koje na jednom mjestu objedinjuju načine saznavanja, učenja i zaključivanja o najbitnijim oblastima života i rada individue.
Svijet još nije došao do jedinstvenog odgovora na pitanje kako treba da izgleda savremeni sistem obrazovanja. Ali, blizu je.
Na webu je dostupno hiljade različitih strateških okvira (frameworks) koji definišu potrebne vještine, kompetencije i pismenosti za različite oblasti života i rada. Od tog broja, postoji nekoliko desetina široko prihvaćenih strateških okvira kojima se definišu sadašnji i budući načini obrazovanja.

Najozbiljniji okvir obrazovanja koji obuhvata sve oblasti života i rada je OECD-ov projekat “Budućnost edukacije i vještina – 2030. g.”

Za proučavanje načina savremenog obrazovanja i pismenosti veoma je važan projekat istraživanja Svjetskog ekonomskog Foruma (WEF) iz 2015. g. “New Vision for Education – Unlocking the Potential of Technology” , koji  je na osnovu istraživanja definisao 16 (po njima) najvažnijih vještina u 21. vijeku (od čega su 6 tzv. fundamentalne pismenosti).

Dva veoma važna strateška okvira koji za osnovu imaju digitalnu pismenost (digitalnu inteligenciju – DQ) su EU projekat “The Digital Competence Framework“, kao i veoma bitan i kompleksan projekat koalicije za digitalnu inteligenciju (CDI) “Digital Intelligence (DQ) Framework“.

Istraživanja OECD-a o različitim pokušajima primjene ovih novih načina posmatranja obrazovanja u različitim državama svijeta, pokazala su da postoji ozbiljan problem “dodavanja” novih načina edukacije u postojeće obrazovne sisteme.  Takve primere “kalemljenja nečeg novog” u postojeće obrazovanje možemo da pratimo i kod nas. Posljedica ovakvog pristupa unapređenju obrazovanja je samo složenije i manje efikasno obrazovanje.

Ukratko, osnova kako bi trebalo da izgleda savremeno obrazovanje postoji, ali primjena novog načina obrazovanja na nivou formalne ali i neformalne edukacije predstavlja spor i dugotrajan proces, zbog velikih promjena koje se uvode.


Sedam fundamentalnih pismenosti za 21. vijek
Jedna od pozitivnih karakteristika aktuelne pandemije je nedvosmisleno iskazivanje problema dezinformacija i površnih znanja poslednjih deset godina, koje je dovelo do toga da je sada jasno da sistem obrazovanja treba da se zasniva na razumjevanju nauke i njenih saznanja, i da se stavi fokus na načine dolaska do informisanog donošenja zaključaka i odlučivanja.

Problem sa definisanjem najvažnijih (fundamentalnih) pismenosti leži u činjenici da kada se broj ovih pismenosti svede na (npr.) 5, 6 ili 7 velikih oblasti, to ne znači da se izgubio problem postojanja nekoliko desetina pismenosti koje su važne u ovom i narednom vremenu.

U nastavku slijedi prikaz jednog od načina podjele fundamentalnih pismenosti sa kratkim opisima, zasnovan na podjeli 16 esencijalnih veština koje je na osnovu istraživanja 2015. g. definisao Svjetski ekonomski Forum:

1. Osnovne pismenosti

a. Čitanje i pisanje (Vernacular Literacy): Jedan od dokaza poraza aktuelnih načina obrazovanja je činjenica da mnoge osobe završavaju različite škole, a i dalje su funkcionalno nepismene osobe (“sriču” dok čitaju, ne razumeju pročitano i sl.) . To je takođe i pokazatelj potrebe za velikim promjenama sistema obrazovanja.

b. Audio i vizuelna pismenost: audio/vizuelna pismenost se odnosi na grupu vizuelnih i audio kompetencija koje osoba razvija gledajući, slušajući, i istovremeno imajući i dobijajući druge senzorne percepcije. Ova pismenost je posljednjih decenija postala veoma važna razvojem interneta, mobilnih telefona, igrica, društvenih mreža, itd.

c. Zdravstvena kultura i pismenost: Aktuelna pandemija je pokazala koliko razumevanje kulture zdravlja i prevencije može direktno da utiče na spašavanje sopstvenog i tuđih života. Važno je napomenuti da se kod nekih autora zdravstvena pismenost pominje kao jedna od osnovnih pismenosti mnogo godina prije izbijanja pandemije COVID-19.

2. Naučna (STEM) pismenost: STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics) predstavlja osnovu aktuelnog načina obrazovanja – zasnivanje obrazovanja na sistemskim (teoretskim) znanjima iz različitih oblasti/predmeta. Upravo ta sistemska znanja su degradirana u obrazovanju posljednjih pola vijeka, i cilj velike promjene načina obrazovanja je da nauku učini relevantnom i primjenjivom za sticanje znanja u 21. vijeku.

3. Pismenosti komunikacije i kolaboracije: Ovo je skup nekoliko desetina pismenosti koje objedinjuju klasičnu (oralnu) komunikaciju i kolaboraciju, sa digitalnim segmentima saradnje i komunikacije. Većina novih pismenosti koje pominje Lazar Džamić (arhietipska/narativna pismenost, impulsna pismenost, pismenost pažnje) predstavljaju segmente komunikacionih pismenosti.

4. Digitalne pismenosti

a. IKT-zasnovana tehnička pismenost (kreiranje i održavanje digitalnih tehnologija): Obuhvata različite vrste tehnoloških znanja i poslova u vezi sa kreiranjem i održavanjem digitalne infra-strukture.

b. Pismenost zasnovana na korištenju digitalnih tehnologija (Ne-tehnička pismenost – Non-ICT based): Jedan od aktuelnih problema edukacije u vezi digitalnim pismenostima je potreba da se odvoji tehnička edukacija u vezi sa radom na ICT tehnologijama (programiranje, tehnologija, dizajn, itd.), od primjene tih digitalnih tehnologija. Npr. šta je potrebno od tehničkih znanja da bi koristili mobilni telefon? Ne mnogo toga, ali je potrebna edukacija na nivou korištenja tehnologija koje omogućuju mobilni telefoni.

c. Digitalni sadržaji i digitalna sigurnost: Pronalaženje, korištenje i kreiranje digitalnih sadržaja, uključujući i poznavanje različitih vrsta bezbjednosti potrebnih za korištenje digitalnih tehnologija.

5. Kognitivno rezonovanje (Cognitive reasoning): Informisano zaključivanje i donošenje odluka. Skup od nekoliko desetina pismenosti, vještina i kompetencija koje su vjerovatno najvažnije u vremenu u kojem živimo. Istovremeno su i najmanje razvijene sa aspekta planova i programa masovne edukacije različitih starosnih grupa, jer su potpuno različite od načina organizovanja aktuelnog sistema obrazovanja.

a. Kvantnitativno zaključivanje (Quantitative reasoning): Obuhvata različite matematičke oblasti, statistiku, obradu i analizu podataka. Veći broj autora smatra ovaj skup pismenosti za jedan od najvažnijih u 21. vijeku (naročito na tehničkim fakultetima).
b. Kritičko i analitičko razmišljanje: Zbog vremena dezinformacija u kojem živimo, kritičko razmišljanje postaje esencijalan skup vještina koji se izučava praktično u svim pomenutim oblastima pismenosti. Analitičko razmišljanje predstavlja skup vještina koje najviše utiču na napredno shvatanje života oko nas i u nama, uključujući i direktan uticaj na ostvarivanje većih prihoda individue.
c: Razvoj načina razmišljanja i učenja: Učenje kako se uči, kretivno i inovativno razmišljanje, lateralno mišljenje, itd. Nekoliko vrsta vještina i kompetencija koje su u direktnoj vezi sa načinima samostalnog učenja i usmjerenog napredovanja u oblastima interesovanja.
6. Finansijska pismenost: Načini kako razumjeti tokove novca, razlika između potrošnje koja donosi i gubi novac, potrošačko duštvo, štednja, itd.
7. Duštvena i kulturna pismenost (Cultural and civic literacy – social science-based): Skup od nekoliko desetina pismenosti koje između ostalog obuhvataju sistem vjerovanja, vrijednosti, stavova, običaja, normi, tradicija, principa, institucija, društvenih odnosa i standarda. Cilj je formirati društveno i kulturno kompetentne osobe, koje razumiju sebe, kao i diversifikovano društvo i kulturu sa kojom živimo.
Ovih ukupno 16 različitih vrsta pismenosti predstavljaju jedan od načina opisa najvažnijih oblasti koje će biti fokus unapređenja obrazovanja u narednim decenijama.
Kada će naša djeca dobiti adekvatan sistem obrazovanja za 21. vijek? Odgovor: Ne još. “U se’ i u svoje kljuse”.
Postoji veći broj razloga zašto danas još ne postoji razvijen način kako primjeniti savremeni sistem obrazovanja. Prethodno je pomenuta kompleksnost dodavanja novih načina obrazovanja u postojeće sisteme edukacije.
Jedan od uzorka problema je nepostojanje koncenzusa koje oblasti treba da budu u skupu tzv. fundamentalnih (najvažnijih) pismenosti. Zna se koje su sve oblasti života i rada veoma važne, ali zbog njihove obimnosti, postavlja se pitanje koje su od tih oblasti najvažnije. Tu dolazimo do različitih vrsta lobiranja šta bi trebalo da je od svega najvažnije.
Još veći problem predstavlja činjenica da za veliki broj novih načina obrazovanja ne postoje široko validirani programi, jer se još istražuje o različitim načinima dolaska do takvih znanja. Npr. to je slučaj sa širokim spektrom tzv. prenosivih vještina, koje se mogu koristiti za veći broj poslovnih pozicija (kao što je npr. timski rad).
Kod prenosivih vještina, naročito u slučaju npr. veoma važnih analitičkih vještina, glavnu ulogu u procesu edukacije bi trebalo da imaju osobe sa primarnim kompetencijama iz oblasti psihologije. Većina novih važnih kompetencija je u vezi sa društvenim naukama, ali u oblastima koje aktuelni sistem edukacije ne prepoznaje kao edukacionu osnovu (nema dovoljno osoba sa ovakvim kompetencijama u aktuelnom sistemu obrazovanja).
Do prije 2-3 godine, jedan od većih svjetskih problema je bilo definisanje oblasti koje se nalaze u domenu digitalne pismenosti. Pomenuti DQ framework je upravo primjer te problematike, jer se u tom strateškom okviru nalazi veoma veliki broj oblasti koje zbog važnosti interneta imaju veze sa digitalnim svijetom, ali u osnovi nemaju direktne veze sa digitalnom pismenošću. Praktično, problem digitalne pismenosti se svodi na definisanje oblasti koje su u direktnoj vezi sa kreiranjem i održavanjem digitalne tehnologije, kao i definisanje oblasti koje su u direktnoj vezi sa primjenom digitalne tehnologije. U tom kontekstu, pomoć dolazi iz strateškog okvira koji je definisala Evropska Komisija (pomenuti “Digital competence framework”).

Zaključak

Savjet je da proučite date strateške okvire za unapređenje obrazovanja, da proučite date linkove do različitih vrsta pismenosti, i da pratite razvoj nastavnih planova i programa u pomenutim najvažnijim oblastima.
Glavna karakteristika vremena u kojem živimo (4. industrijska revolucija – jednostavna upotreba napredne tehnologije) je da se fokus unapređenja znanja prebacuje na pojedinca i njegovo samo-obrazovanje.
Zato je za početak najvažnije učiti kritičko razmišljanje i načine dolaska do objektivno kvalitetnih informisanih zaključaka i do kvalitetnog informisanog odlučivanja.

Autor: Dragan Varagić
Pripremila: Azra Pandur


POČEO JE AVGUSTOVSKI ROK PRIJAVA ZA KURS