Ne nose svi heroji plašt: Prosvjetari – druga linija odbrane

Piše:Ahmed Pašalić
Zamislite život i rad jednog nastavnika koji radi 10-15 godina u školi, u državi poput Bosne i Hercegovine sa resursima koje ti ta država da za rad. Kredu, tablu i eventualno televizor smo zamijenili „platformama za e-učenje“. Prvo objasniti šta podrazumijeva e-učenje, a potom pojam platforma pa na kraju software za komunikaciju sa djecom. Sve to savladati kroz 2-3 dana… Jeste li ikada pokušali starije generacije obučiti kako da se koriste internetom ili nekom aplikacijom? Teško, zar ne? Uz sve to dodajte online obuku djece (npr. šestih razreda da koriste neku od tih platformi).

U normalnim zemljama se to radi sistematski, tokom cijele školske godine pa se od sljedeće godine polako uvodi u sistem. Mi smo bili primorani da to uradimo za 3 dana. Kakvi su rezultati? Ja sam oduševljen. Koliko samo želje imamo da to što prije savladamo i počnemo koristiti. I uspjeli smo!

A vrijeme? Puno više vremena je potrebno da se pripreme materijali, naprave testovi i kvizovi, gradivo prilagodi uvjetima. Usput, nešto „šteka“, dijete ne zna poslati zadaću, pa objasni, pa uputi… Neku noć u 22:30h dobijam poruku od učenika… U normalnim okolnostima se zna kada se učenik može javiti profesoru. Ovo su sve samo ne normalne okolnosti. Ni oni se još nisu navikli na sve ovo.

Svi se još uhodavamo, snalazimo (i to jako dobro). Dokazujemo da nam nisu potrebni ni ministarstvo, tableti, sistemi ni ostala čuda. Dokazujemo da zajedno, kao složan kolektiv, možemo promijeniti cijeli sistem obrazovanja, bez „ljudi iz vrha“, očigledno nam ne trebaju.

Pored doktora, medicinskog osoblja, policajaca, trgovaca, volontera… tu su i prosvjetni radnici, don’t forget them.

Ponosni prosvjetar.

Zenicablog