Za disleksiju ne postoji lijek. Ona prati ljude cijeli život uprkos tome što mnogi oboljeli nauče funkcionalno čitati. Ipak, velik dio djece nikad ne dosegne odgovarajući stepen pismenosti. Liječenje se sastoji od obrazovnih zahvata, uključujući neposredno i posredno učenje prepoznavanja i razlikovanja riječi i simbola.
Neposredno podučavanje uključuje učenje specifičnih fonetskih umijeća izvan konteksta teksta. Posredno podučavanje uključuje uključivanje fonoloških umijeća u proces čitanja. Čitanje se može podučavati polazeći od skupine zvukova, preko riječi do rečenica. Učenje čitanja sastoji se od poučavanja djece da:
· stapaju zvukove kako bi oblikovali riječi,
· segmentiraju riječi kako bi oblikovali druge riječi,
· otkrivaju smještaj zvukova, odnosno glasova u riječima.
Pritom se često koristi računalo. Učinak drugih oblika liječenja, kao što su optometrijske vježbe, vježbe percepcije i sluha te farmakoterapija, nije dokazan pa se oni niti ne preporučuju.
Kako smo već ranije naveli, ona nije bolest pa se ne mora liječiti, ali osobe s disleksijom svakako trebaju biti uključene u logopedsku terapiju kako bi lakše prevladale teškoće i naučile se nositi s njima.
Nemojte imati strah! Naučiti živjeti s disleksijom je stvarno moguće. Mnogi poznati ljudi, istraživači, pronalazači, političari, vojskovođe, naučnici, glumci, likovni umjetnici... s ovom su dijagnozom puno postigli u životu! Imali su je i Albert Einstein, Isaac Newton, Michael Faraday, John F. Kennedy, Leonardo da Vinci, Pablo Piccaso, Walt Disney...
Svi učitelji i profesori bi se trebali dodatno educirati kako bi olakšali sebi, a i pomogli djeci s disleksijom, kako se ne bi dogodilo pogrešno etiketiranje poput lijene djece, neuredne i sl. Njima treba dati samo malo više vremena, razumijevanja i poticaja. Dakako, posjeti logopedu su neophodni.
Ohrabrujemo li dijete, ono će izgraditi svoje samopouzdanje, imati volju truditi se i postići više, a onda, jednog dana možda postane novi genijalac!
Pripremio:
PC Školarac Team
Izvor ordinacija.hr
