Tipično, elektronsko učenje putem mobilnih uređaja se opisuje kao učenje ―bilo kad i ―bilo gde (anytime, anywhere), kod m-učenja jedino šta je potrebno jeste mobilni uređaj kao što je PDA ili mobilni telefon i bežična mreža.
Sve do početka 2005. godine u svijetu mobilnog učenja nije bilo velikog razloga tražiti nešto iza džepnih i ručnih računara. Međutim, ekspanzija treće generacije mreža i integrisanih komunikacionih uređaja koji kombinuju telefoniju, instant poruke, računarstvo i multimedije, dovela je do nove faze u ovom učenju. Mnogi korisnici su pronašli da svoje potrebe za računarom sa broadband konekcijom mogu zadovoljiti jednim malim uređajem, mobilnim telefonom. Povećani interes za mobilnim uređajima i njihovim korištenjem za učenje i istraživanje može se pripisati nizu faktora: stalnim širenjem bežičnih broadband mreža, eksplozijom snage i kapaciteta sledeće generacije mobilnih telefona, i činjenicom da su mobilni telefoni, kao već odomaćeni uređaji za komuniciranje, duboko usađeni u svakodnevni život, kao dio naše društvene prakse. M-learning ili m-učenje, pokazuje da mladi gledaju na mobilno učenje tako da omogućava funkcionisanje komunikacije i edukacije preko internet mreže. Koristeći web 2.0, a uskoro i web 3.0 tehnologiju, sve je više web adresa koje izrađuju svoje sajtove za mobilne i druge prenosne uređaje. Takođe, i telefoni novije 3G generacije prilagođavaju prikaz sadržaj web stranica na mobilni, ipad ili neki drugi PDA prenosni uređaj.