VAŽNOST EVALUACIJE UPOTREBE MULTIMEDIJA U RAZREDNOJ NASTAVI
Učenici novog doba, tj. 21. stoljeća, se od prijašnjih generacija razlikuju po drugačijem načinu življenja i djelovanja. Svaki dan su okruženi multimedijima, protok informacija je brži nego prije pa su i djeca danas informiranija nego prijašnje generacije. Svakodnevno traže informacije i koriste ih. Učenici vješto koriste računalo, mobilni telefon, play-station, DVD i druge multimedije. Zato njihove potrebe nadilaze razinu tradicionalne nastave koja «puni dječije glave mehaničkim informacijama.
Nove tehnologije, sastavni su dio mnogih ljudskih djelatnosti te imaju implikacije i u odgoju i obrazovanju od predškolskih do visokoškolskih ustanova. Tehničko-tehnološki napredak u privredi, nakon provjerene učinkovitosti, reflektira se i u nastavi te ju nužno mijenja. Nažalost, te promjene u školstvu često kasne, snagom inercije djelovanja, na svim razinama u prosvjeti. Međutim, i u usporenom tempu nastavni proces osuvremenjuje, kako osposobljavanjem kadra u strateškom nastavnom djelovaju, tako i u upotrebi medija i multimedija, gdje tehnički savremenija nastavna sredstva i pomagala potiskuju zastarjela. Ukoliko je neka škola opremljena najsavremenijim medijima i multimedijima, to još uvijek ne garantira njihovu funkcionalnu upotrebu u nastavi. Značajne su osobne i stručno-profesionalne kompetencije učitelja, od kojih ovisi i da li će se mediji i multimediji koristiti u tradicionalnom ili razvojnom pristupu. Osnovni je smisao danas da se mediji i multimediji koriste u smjeru emancipacijskog razvoja prava učenika i humanističke usmjerenosti kvalitete poučavanja. Stoga se oblikuju nove nastavne strategije koje su razvojno usmjerene na učenike.
Evaluacija upotrebe multimedija je bitan segment kojim se određuje njihova upotreba u budućim nastavnim strategijama.
Samo 27 % učitelja radi evaluaciju učinkovitosti multimedija i to: usmeno i pismeno, osobnom introspekcijom, akcijskim istraživanjima, vođenjem dosijea učenika, praćenjem njihovih razvojnih postignuća i sl. Učitelji provode evaluaciju na kraju nastavnog dana, a prema potrebi i nakon izvedbi pojedinih nastavnih jedinica. Glavni regulator provjere je ispitivanje reakcija učenika u nastavi tj. razina stjecanja znanja. Učitelji ističu da ne postoji najbolja medijska kombinacija koja tvori multimedij, već ih izmjenjuju. Pri odabiru multimedija primarni selektivni faktor im je neposredna povratna informacija učenika, a u izboru im pomažu: radno iskustvo, stručnost u nastavi, sastav razreda - dobro poznavanje svojih učenika (njihovih mogućnosti, sposobnosti, interesa).
Zabrinjavajuća je pomisao što je s tri četvrtine učitelja koji evaluaciju ili ne provode ili nisu ništa napisali kao odgovor. Očito je da postoje nejasnoće oko evaluacije, jer ono što se ne zna, ne može se ni napisati. Oko tri četvrtine učitelja ne provodi evaluaciju ili nije odgovorilo na ovo pitanje.
Dvije trećine ispitanih učenika smatra da bi se multimediji trebali upotrebljavati više nego što se u nastavi upotrebljavaju. Uspoređujući odgovore učitelja i učenika pravilno "doziranje" multimedija pospješilo bi se provođenjem evaluacije njegove upotrebe. To dalje znači da bi sistemskom evaluacijom upotrebe multimedija, oni bili "dozirani" potrebama učenika.
Hipoteza da učitelji provode evaluaciju upotrebe multimedija, a osnovno mjerilo uspješnosti su im učenici je djelomično potvrđena jer učitelji, u većini slučajeva ne provode evaluaciju korištenja multimedija u nastavi, a oni koji je provode, ostvaruju različite individualne pristupe u procjenjivanju njihove učinkovitosti težeći multimedijima koji su primjereniji učenicima i više ih potiču u njihovom razvoju. Stoga su učenici glavni uzrok neprestalnog traženja najboljih multimedijskih kombinacija, što nam ukazuje na procesnu aktivnost. Pri tome bi kod učitelja valjalo osvješćivati značaj evaluacije korištenja multimedija u poticanju različitih: osjetilno-komunikacijskih kompetencija, sposobnosti, vještina, navika i stavova učenika, jer nam evaluacija osvješćuje didaktičke kriterije procjene multimedija za stvaranje novih nastavnih strategija.