NAČELA DOBROG OBLIKOVANJA NASTAVE U E-UČENJU
Među brojnim internetskih stranicama ustanova koje nude konkretne module e-učenja ili blogova koji ga samo proučavaju i pojašnjavaju, nailazimo na mnoštvo savjeta o tome kako ga kvalitetno i uspješno provesti. Sve to počiva na dobrom oblikovanju nastave u e-učenju.
Problematiku dobrog nastavnog oblikovanja vrlo sažeto i jednostavno objašnjava rečenica: „U većini slučajeva, dobro oblikovanje nastave je samo zdrav razum u kombinaciji sa desetljećima promatranja o tome što djeluje, a što ne, u poučavanju odraslih.“ (Pena, 2010)
Primjer konkretne liste savjeta za oblikovanje vlastitog kolegija :
1. Upoznajte svoju ciljanu skupinu. Morate razumjeti s čim dolaze i što trebaju od svakog programa poučavanja. Odredite njihovu razinu obrazovanja, predznanje i njihove ciljeve u pohađanju danog programa. Ovo će pomoći u identificiranju „rupa“ u znanju i vještinama i odmaku između onog što već znaju i sposobni su učiniti i onoga što bi trebali znati i biti sposobni učiniti.
2. Iskoristite ciljeve učenja kako biste zacrtali što bi vaši učenici trebali znati
i biti sposobni napraviti kad završe pohađanje programa. Vaši ciljevi učenja
moraju biti pametni (engl. Smart) : specifični (engl. Specific), mjerljivi (engl.
Measurable), održivi (engl. Attainable), relevantni i orijentirani na rezultat učenja
(engl. Relevant or Result-oriented) i usmjereni na ciljanu skupinu (engl.
Targeted)
3. Koristeći ove ciljeve učenja kao vodič, vodite računa da sadržaj kolegija
bude primjeren trenutnom zadatku. Informacije u vašem programu poučavanja
moraju biti usmjerene i relevantne, sa što manje nevažnih detalja. Podijelite
sadržaj kolegija na manje, „probavljive“ , komadiće informacija.
4. Koristite razne medije dostupne u e-učenju koji će služiti različitim
stilovima učenja kod primjerice auditivnih i vizualnih tipovi učenika. Koristite
pripovijedanje, grafički materijal, tekst, ali ne nužno sve istovremeno.
5. Razmislite o načelu „WIFM“ (engl. „What’s in it for me?“ ) „Što ja imam
od toga?“ kod vaših učenika. Učenici, posebno oni odrasli žele znati zašto nešto
uče i kako će im to pomoći u nekom poslu. Ovo je možda i najvažniji savjet!
6. Odrasli učenici većinom žele imati nekakvu ili čak dosta kontrole nad
procesom poučavanja. Žele preuzeti odgovornost za svoje učenje. Ovo je pogodno za korištenje samostalno vođenog učenja, osiguravajući alate za procjenu svog napretku i implementiranje slobodnog odabira aktivnosti prilikom učenja (gdje je
to moguće).
7. Osigurajte postojanje svojevrsnih „pregrada“ koje učenik mora prijeći
kako bi napredovao i prešao u teže sadržaje. Ovo može biti ispit, demonstracija ili aktivnost koja uključuje igranje uloga (engl. role-play).
8. U vezi s prethodnim, ukoliko učenici posjeduju različite pozadine i razine
iskustva, razmislite o korištenju inicijalnog ispita kojim ćete ih razvrstati, pa čak i
dopustiti naprednijim polaznicima da preskoče sadržaje koji su za njih
prejednostavni.
9. Jednom kad ste konstruirali kolegij, testirajte ga sa pravim učenicima, ne
samo sa suradnicima u izradi.
10. Razmislite o korištenju pomagala za rad (engl. job aids) , tablica s tačnim
odgovorima (engl. cheat sheets) , kartica sa referencama ( engl. quick reference
cards) i ostalih podsjetnika temeljenih na sadržaju vašeg kolegija, kojima će i
učenici moći lako pristupiti dok su na zadatku. (Pena,2010)
Pregledavajući ove savjete uočavamo kako je osoba koja oblikuje nastavu u sustavima e učenja ona koja mora donijeti brojne odluke temeljene na svom iskustvu i dobrom poznavanju nastavnog sadržaja koji će se unutar kolegija poučavati. Ovo nas dovodi do zaključka da je „živi učitelj“ ipak nezamjenjiv u prenošenju znanja. Efikasnost provođenja nastavnog procesa i rezultati učenja temeljit će se najviše na njegovim kompetencijama i kompetencijama njegovih učenika. Prilikom razvoja sistema e-učenja stoga treba težiti cilju stvaranja okruženja u kojem će se te kompetencije uspjeti maksimalno iskoristiti