Društvene mreže na Internetu kreirane su za druženje prijatelja i poznanika u virtualnom prostoru. Nekim mamama će možda pasti na pamet da na Fejsbuku i Tviteru potraže učiteljicu svog djeteta i pošalju joj zahtjev za prijateljstvom. I dok jedni učitelji i profesori izbjegavaju Fejsbuk upravo zbog ovakvih situacija i želje da im privatni život ostane privatni, drugi odlučuju da podijele svoj onlajn prostor sa roditeljima svojih učenika.
GDE JE GRANICA U RELACIJI RODITELJ-UČITELJ
- Učitelji i roditelji treba da budu prijatelji, da poštuju jedni druge i sarađuju u najboljem interesu deteta. Kada postoji rivalstvo među njima onda to nije dobro. Ja nemam problem sa tim da na mom Fejsbuku profilu prihvatim za prijatelje roditelje svojih učenika, mada za tim nema potrebe jer imamo Fejsbuk stranicu odjeljenja, a imamo i sajt odjeljenja, kao i viber grupu, preko kojih su roditelji svakodnevno u toku šta njihova djeca rade u školi. Svi roditelji imaju i moj privatni broj telefona na koji mogu da me dobiju i pitaju sve što ih zanima u vezi njihovog djeteta i škole – ističe učiteljica OŠ “Mladost” Tanja Vrečko.
Ona, kako kaže, potpuno razumije veću potrebu roditelja za komunikacijom sa učiteljima nego što je to bilo u vrijeme kada je sama bila učenica.
- Moji roditelji su radili do 14 sati, a sada se radi do 17 ili 18 sati i roditelji ne mogu da isprate svoje male školarce kako treba. Do sada nikada nisam imala problema na relaciji sa roditeljima, jer zna se za koje stvari postoji mogućnost izbora, a za koje toga nema, a kada se znaju pravila igre svi se lijepo igraju i svi pobjeđuju – objašnjava Vrečko.
Školski pedagog Slavica Jovanović smatra, međutim, da je škola dovoljna baza za komunikaciju na relaciji roditelj-učitelj.
- U razgovoru licem u lice roditelj će najbolje vidjeti šta o njegovom djetetu misli učitelj. Grimasa učitelja, kontakt očima, to ne može da se prikrije kao što može u poruci. Sat vremena nedeljno za kontakt sa roditeljima, koliko je omogućeno u školama, treba da se iskoristi, a ne da se roditelji druže i komuniciraju izvan škole sa učiteljima u virtualnom prostoru. Granicu treba negdje podvući. Učitelji i roditelji učenika trebaju biti prijatelji, ali i jedni i drugi takođe treba da imaju svoju privatnost – naglašava pedagog.