Bio jednom jedan nastavnik predmetne nastave. Volio je svoju oblast i uživao u poslu u školi. Sjajno mu je išlo prenošenje znanja i vještina, bio je kreativan i efikasan u tome. Ipak, i povrh toga mu se dešavalo da pri uspostavljanju discipline u odjeljenju nekako zataji.
Pored mnogobrojnih boljki nastavne prakse koje se javljaju i nestaju, upravljanje odjeljenjem i uspostavljanje discipline su prisutne decenijama. One vam mogu zadavati brigu i stres čak i ako imate višegodišnje iskustvo. Zašto? Zato što se načini vaspitavanja, kao i djeca sama po sebi mijenjaju. I vi se mijenjate.
Dobro su vam poznate aktivnosti uključivanja učenika u kreiranje pravila ponašanja. Primjena tog modela se posebno preporučuje učiteljima i nastavnicima koji vode odjeljenja na samom početku prvog obrazovnog ciklusa. Naš nastavnik sa početka priče je znao da djeca vole da se pridržavaju onoga što su sama (uz nenametljivo vođenje odraslog) sama predložila. Kao odjeljenski starešina, bio je takođe svjestan da je važno sačekati da se u odjeljenju stvori osjećaj zajedništva da bi se pravila grupno sastavila. Ali gdje sam tu ja kao nastavnik? Kuda dalje? – pitao se on.
Pravila za odrasle
Pravila ponašanja važe za učenike, ali za vas su ona još detaljnija. Nije toliko surovo koliko na prvi pogled možda zvuči. Naprotiv. Vi ste za djecu modeli ponašanja i od vas se očekuje dosljednost. Ovaj podsjetnik će vam dobro doći da utvrdite da li se i vi držite nekih pravila:
– budite dosljedni bez izuzetka: sprovedite poslejdice kada je pravilo koje ste sa djecom kreirali prekršeno
– ne dajte sebi da se uvučete u borbu moći: situacija u učionici nije ni pobjeda ni poraz, to nije takmičenje između djece i vas
– nemojte osramotiti učenika: nije vam cilj da kod djeteta nastane stid, nego da poštuje dogovore
– budite mudri: ponekad pustite učenika da sam izabere posljedicu ili izaberite posljedicu koja je najadekvatnija za situaciju i razvoj dijeteta
– ostanite staloženi i kontrolišite bijes: govorite mirno, ali ne prihvatajte učeničke izgovore
Ako ste snažno uvjereni da sve ovo primjenjujete bez izuzetka i ne želite dalje da se preispitujete, nema potrebe da dalje čitate.
Par prijedloga
Naš odjeljenski starješina je priznao sebi da ne vodi baš uvijek računa o svim ovim pravilima jer je opterećen administacijom, planiranjem i izvještavanjem. Ako se i vi prepoznajete u tome, evo nekoliko predloga posljedica po učenike koji će vam olakšati život u učionici. Sjetite se onoga što već znate, poznavanje odjeljenja i pozitivan kontakt sa djecom su sigurni temelji za uspostavljanje discipline.
Pritom, oni ne isključuju izgradnju vašeg autoriteta.
1. gubitak privilegija: podsjetite se stare lekcije iz psihologije: zadavanje kazne nije isto što i gubitak nagrade (potkrepljenja). Samo ovo drugo je prihvatljivo za dječiji razvoj. Ukinite učeniku slobodno vrijeme ili prethodno datu nagradu (recimo ulogu pomoćnika, bedž za lijepo ponašanje itd.)
2. isključivanje iz grupe: udaljavanje učenika od grupe zbog ometanja rada nije pogubno po izgradnju samopouzdanja i slobodno to koristite ukoliko ćete obrazložiti razloge za to. Vrsta isključivanja se može kretati od fizičkog udaljavanja (u drugo odjeljenje) do kratkotrajnog ignorisanja unutar grupe.
3. razmišljanje o problemu: detetu koje se oglušilo o dogovore zadajte da napiše esej o tome šta je uradilo ili pismo izvinjenja (ako je primereno situaciji) ili da usmeno opiše šta se desilo pred vama ili školskim psihologom/pedagogom
4. kaznena zadržavanja: to mogu biti sastanci poslije škole ili tokom velikog odmora, naravno u svrhu razgovora o problematičnoj situaciji
5. posjeta direktoru: ovu posljedicu koristite rijetko, samo pri ozbiljnijim prekršajima kao što je nasilje u školi. Ukoliko učenik odbija da ode, pozovite telefonom da obavjestite direktora da je učenik poslat. Trudite se da djecu ne šaljete po kazni kod školskog psihologa/pedagoga jer to ne treba da bude instanca koja će ih plašiti.
6. izraz razočaranja: ako ste stvorili atmosferu poštovanja, učenicima će biti stalo do vaših emocionalnih reakcija. Razočaran, tužan ili ozbiljan izraz lica može u nekim situacijama navesti učenike da razmisle o svojim postupcima.
7. pozivanje roditelja: kao i pozivanje rukovodstva škole, ni ovome ne treba previše često pribjegavati. Ako baš problemi u ponašanju postanu dugotrajni, pozovite porodicu na razgovor.
Čak i tada budite profesionalni: ne krivite roditelje za neadekvatno vaspitanje, nego potražite podršku od njih kako biste ostvarili zajednički cilj, a to je da pomognete djetetu.
Podstrek umjesto zaključka
Ne odustajte. Djecu ćete pridobiti najprije toplinom a onda dosljednošću i pravednošću. Nije tajna da učenici svih uzrasta to cjene kod svojih učitelja i nastavnika. Prvi kontakt sa odjeljenjem je ključan. Ako tokom prvih mjesec dana uložite dovoljno napora, imaćete naknadnu, višestruku korist. Učenici će to nesebično vratiti. Sa djecom budite brižni, ali dovoljno čvrsti, slušajte ih i pratite i ne sumnjajte u sebe!
Autor: Tamara Kostić, psiholog obrazovanja