Pročitajte ovdje šest najvećih pogrešaka prilikom odgoja djece - i kako se s njima uhvatiti ukoštac.
Zabluda 1: Roditelji moraju uvijek biti dosljedni
Istina je da roditelji moraju biti vjerodostojni, ali za to se ne mora nužno biti dosljedan. Ono što je relevantno je da su roditelji dosljedniji što je više moguće. To znači da je ono što oni rade u skladu s njihovim vrijednostima. Danas je dosljednost vrlo često samo sinonim ili izgovor za kaznu. U nekim je situacijama bolje reagirati drugačije ili biti fleksibilan. Djeca se trebaju od malena navikavati na to da svijet u kojem žive nije dosljedan i da je mnogo toga u njemu zbunjujuće. Ne treba glumiti neprirodnu dosljednost već objasniti zašto u nekim situacijama nešto dozvoljavate, a u nekima ne.
Istina je da roditelji moraju biti vjerodostojni, ali za to se ne mora nužno biti dosljedan. Ono što je relevantno je da su roditelji dosljedniji što je više moguće. To znači da je ono što oni rade u skladu s njihovim vrijednostima. Danas je dosljednost vrlo često samo sinonim ili izgovor za kaznu. U nekim je situacijama bolje reagirati drugačije ili biti fleksibilan. Djeca se trebaju od malena navikavati na to da svijet u kojem žive nije dosljedan i da je mnogo toga u njemu zbunjujuće. Ne treba glumiti neprirodnu dosljednost već objasniti zašto u nekim situacijama nešto dozvoljavate, a u nekima ne.
Zabluda 2: Nagrada je bolja nego kažnjavanje
Oboje - nagrađivanje i kažnjavanje potkopavaju autoritet roditelja stavljajući nešto drugo iznad njih i time kao da govore: "Nemojte to učiniti meni za ljubav, već zbog nagrade / kazne." Tako se odgajaju djeca koja čine što im se kaže, ali ne misle za sebe i ne čine to iz ljubavi. Tako će naučiti biti proračunati i sebični. Djeca trebaju od malena naučiti svoje odgovornosti, kako prema sebi tako i prema drugima, koje trebaju činiti prema savjesti i iz ljubavi, a ne zato što će za to nešto dobiti.
Oboje - nagrađivanje i kažnjavanje potkopavaju autoritet roditelja stavljajući nešto drugo iznad njih i time kao da govore: "Nemojte to učiniti meni za ljubav, već zbog nagrade / kazne." Tako se odgajaju djeca koja čine što im se kaže, ali ne misle za sebe i ne čine to iz ljubavi. Tako će naučiti biti proračunati i sebični. Djeca trebaju od malena naučiti svoje odgovornosti, kako prema sebi tako i prema drugima, koje trebaju činiti prema savjesti i iz ljubavi, a ne zato što će za to nešto dobiti.
Zabluda 3: Uljudnost je važna
Molim, hvala, nema na čemu. Biti ljubazan i pristojan prikladno je u ophođenju s drugima: u autobusu, u dućanu, u ambulanti... No, između roditelja i djece, to nije prikladno; to depersonalizira odnos, stvara udaljenost tamo gdje bi trebala prevladavati prisnost. Ali alternativa lijepom i pristojnom ponašanju nije nužno neljubaznost. U odnosu roditelj-dijete, radi se više o razvijanju porodičnog jezika, razvijanju prisnosti.
Molim, hvala, nema na čemu. Biti ljubazan i pristojan prikladno je u ophođenju s drugima: u autobusu, u dućanu, u ambulanti... No, između roditelja i djece, to nije prikladno; to depersonalizira odnos, stvara udaljenost tamo gdje bi trebala prevladavati prisnost. Ali alternativa lijepom i pristojnom ponašanju nije nužno neljubaznost. U odnosu roditelj-dijete, radi se više o razvijanju porodičnog jezika, razvijanju prisnosti.
Zabluda 4: Roditelji moraju biti dobri uzori svojoj djeci
Roditelji su uzor. Tačka. Djeca se mogu vrlo dobro nositi s greškama svojih roditelja, pogotovo ako roditelji preuzmu odgovornost za svoje greške. Djecu zbunjuje kada im roditelji glume nešto što nisu, kad nisu autentični. To se osjeti. Bolje je biti čovjek, sa svim svojim plusevima i minusima i priznati svoje greške, nastojati ih ne ponavljati, radi sebe, ne zato da bi se djecu zavaravalo.
Roditelji su uzor. Tačka. Djeca se mogu vrlo dobro nositi s greškama svojih roditelja, pogotovo ako roditelji preuzmu odgovornost za svoje greške. Djecu zbunjuje kada im roditelji glume nešto što nisu, kad nisu autentični. To se osjeti. Bolje je biti čovjek, sa svim svojim plusevima i minusima i priznati svoje greške, nastojati ih ne ponavljati, radi sebe, ne zato da bi se djecu zavaravalo.
Zabluda 5: Djeca trebaju granice
Djeca trebaju poznavati ljude koji se drže svojih granica. Takvi znaju reći: "To ne želim." Ili: "Sad je dosta. Želim pola sata biti sama." Netačno je da djeca trebaju granice za svoj razvoj. Mnogi previše ograničavaju svoju djecu i uče ih krivo o tome što je moguće, a što nije.
Djeca trebaju poznavati ljude koji se drže svojih granica. Takvi znaju reći: "To ne želim." Ili: "Sad je dosta. Želim pola sata biti sama." Netačno je da djeca trebaju granice za svoj razvoj. Mnogi previše ograničavaju svoju djecu i uče ih krivo o tome što je moguće, a što nije.
Zabluda 6: Otac i majka ne smiju se ne slagati pred djecom
Nema para koji uvijek isto misli. Nemoguće je u svemu se uvijek slagati. Ipak, mnogi se roditelji opterećuju time da se pred djecom moraju uvijek slagati, kako ne bi zbunili djecu. Ali time jako podcjenjuju svoju djecu: Djeca brzo uče da različiti ljudi imaju različite vrijednosti i granice. I važno je da to nauče.
Nema para koji uvijek isto misli. Nemoguće je u svemu se uvijek slagati. Ipak, mnogi se roditelji opterećuju time da se pred djecom moraju uvijek slagati, kako ne bi zbunili djecu. Ali time jako podcjenjuju svoju djecu: Djeca brzo uče da različiti ljudi imaju različite vrijednosti i granice. I važno je da to nauče.