posebice za onima koje se razvijaju različitim oblicima stručnog usavršavanja.
Velike razlike među pojedinim školama govore nam o tome kako organizacije
koje uče, škole koje više pažnje posvećuju stručnom usavršavanju, pokazuju
i veću motiviranost za dodatnim stručnim usavršavanjem i stjecanjem kompetencija koje im nedostaju.
Ministarstvo nauke, obrazovanja i sporta treba biti središnji regulator za
osmišljavanje i evaluaciju programa, akreditacije i si. Škole bi na kantonalnim
nivoima, uz dobru logistiku Agencije za odgoj i obrazovanje i učiteljske fakultete, mogle provoditi ove programe prilagođene potrebama učitelja, i to u kontinuitetu, Sudjelovanje treba ovisiti o interesu samih učitelja, a ne o volji direktora ili financijskim mogućnostima škole. Kao i učenici i učitelji treba]u imati
mogućnost za cjeloživotno obrazovanje, koje ih određuje kao savremcne kompetentne profesionalce u savremenoj školi.