1. POTICANJEM djeteta na SVAKODNEVNO GLASNO ČITANJE nepoznatog teksta, u početku desetak minuta, a kasnije sve duže uz kontrolu tačnosti izgovorenih riječi (pripaziti na mogućnost izmišljanja i čitanja napamet)
2. ISPRAVLJANJE GREŠAKA DJETETU TEK NAKON ZAVRŠENOG ČITANJA, jer se u protivnom stalnim prekidanjem dijete dekoncentrira i pruža mu se poruka da to što radi ne valja.
3. PAŽLJIVIM ODABIROM MATERIJALA za čitanje (ono što odraslima izgleda lako i jednostavno djeci to uopće nije tako)
4. ODABIRANJEM TEKSTOVA S VEĆIM TISKOM SLOVA i djeci zanimljivim sadržajem.
5. ISKORIŠTAVANJE INTERESA DJETETA ZA ODREĐENE TEME
Ako je tekst koji dajemo djetetu za čitanje, njemu privlačan i zanimljiv, ono će možda i uz napor kojeg neće biti svjestan, to uspješno savladati te će se u njegovoj svijesti stvoriti veza između čitanja i zadovoljstva.
6. UPUĆIVANJEM NA PRAĆENJE RETKA PRSTOM ILI KORIŠTENJE VIZUALNOG POKAZIVAČA koji se drži ispod teksta i ravnomjerno pomiče, ukoliko dijete ima poteškoća s praćenjem teksta.
7. OBJAŠNJAVANJEM djetetu NEPOZNATIH RIJEČI i upućivanjem da uvijek traži objašnjenje kako bi potpuno razumjelo ono što čita
Čitanje se može poticati i :
• ZAJEDNIČKIM ČITANJEM RODITELJA I DJETETA – roditelj i dijete se izmjenjuju u čitanju
• NAVIKAVANJEM DJETETA NA ODLAZAK U DJEČJU KNJIŽNICU I KNJIŽARU u potrazi za novim i zanimljivim knjigama.
• RAZVIJANJEM BRIGE O KNJIZI I ČUVANJU KNJIGA
• DARIVANJEM KNJIGA
• OSIGURATI PRIMJERENE KNJIGE – slikovnice , knjige za djecu i držati ih u dječijoj sobi