Više od 2 miliona djece je do sada učilo kroz metodologiju Helen Doron. Šta je tajna Vašeg uspjeha? Kako Vaša metoda funkcioniše?
Postoji mnogo karakteristika ove metodologije koje doprinose njenom uspjehu, ali hajde da se fokusiramo na spiralno učenje. Spiralno učenje je relativno nov koncept u edukaciji. Umjesto da pokušavate savladati predmet odjednom, spiralno učenje vas uči tom predmetu postepeno i sa ponavljanjima, ojačavajući koncepte tokom vremena. Ideja je da svaki put kada se učenik sretne sa temom, on proširuje svoje znanje i poboljšava svoj nivo sposobnosti. To je izuzetno prirodan proces.
Kako je spiralno učenje prirodan proces?
Pomislite na to kako ste učili svoju bebu. Da li ste je odveli u kuhinju i rekli: „Sada ćemo da sjedimo ovdje dok ne naučiš imena svih sudova – kašika, šolja, viljuška, sto i tako dalje“? Vjerujem da niste uradili tako već da ste je prije učili kroz proces aktivne participacije. „Evo tvoje šolje. Šta je u tvojoj šolji? O da, imaš sok u svojoj šolji. Da li želiš kašiku da je staviš u šolju? I tako dalje…“
Ono što radite je da koristite jezik i da ponavljate riječ, koristite rečenice da naglasite riječi i ideje koje pokušavate da obradite. To je očekivani način učenja. Niko nije sjedio u dvorištu sa svojim djetetom i rekao: „U redu, sad ćemo da naučimo sve o bašti i ne ulazimo unutra dok ne savladaš sve informacije.“ To nije prirodan način učenja, te nije ni način na koji mi učimo. Učimo informacije u kontekstu i učimo ih tokom vremena kroz intuitivan način učenja. Moja metoda podučava djecu koristeći 70% poznatog sadržaja i 30% novih ideja zato što je djeci potrebno da ih upoznate sa novim, čak i ako ne znaju ono staro dovoljno dobro. Esencijalno je da zapamtite da dijete konstantno raste i mijenja se, čak i iz sedmice u sedmicu. Dijete je sasvim različito jedne sedmice u odnosu na drugu, i sigurno, kada prođe mjesec dana od uvođenja novih ideja, to može biti čitav univerzum između toga kako dijete usvaja informacije i procesuira ono što uči.
Kada se vratim u 1980-e, kada sam počela da predajem engleski, tek smo napravili program English For All Children. U knjizi dva su se učili dijelovi tijela i imala sam osjećaj da jedna moja grupa od 3 do 5 godina starosti nije shvatala gradivo. Imala sam osjećaj da ne poznaju informacije dovoljno dobro tako da sam odlučila da podučavam didaktične stvari za koje sam znala da i svi ostali predaju, čak iako to nije bio dio moje metodologije i filozofije rada. Odlučila sam da će ta grupa naučiti dijelove tijela, imala sam pun arsenal aktivnosti i igara – od binga i lotoa preko igara pamćenja, do kretanja, sakrivanja. Kada smo završili sa tom lekcijom rekla sam učenicima: „To je to! Znate sve dijelove tijela. Vi ste briljantni! Umijete da kažete ramena, koljena, prsti i drugo. Vi sve možete, jako sam ponosna na vas.“ Na moje oduševljenje, djeca su odgovorila: „Ali mi nismo ništa naučili.“ Zapanjena, ja sam odgovorila: „Kako to mislite da niste ništa naučili? Upravo smo proveli ¾ časa učeći dijelove tijela i znate ih jako dobro.“ A oni su rekli: „Da, ali mi nismo ništa naučili.“ I odjednom sam shvatila da su mislili na to da nisu naučili ništa novo.
Učenici očekuju da nauče nešto novo. Nije da oni očekuju da zagospodare u potpunosti novim konceptom. Možda neće pravilno izgovoriti riječ 100 puta ali su zato bili zadovoljni i znali su da će se vratiti toj temi ponovo tokom narednih sedmica. Malo po malo, znanje će postati snažno utvrđeno. To je pomalo nalik priči o bojenju tkanina. Kada bojite platno u Indiji, vi uzmete platno, umočite ga u boju, ostavite ga na suncu da se suši, ono izblijedi, i vi ga ponovo umačete u boju sve dok ne bude potpuno obojeno. Tako je i sa spiralnim učenjem. Djeca se izlažu nečemu, zatim odu kući i zaborave neki dio, onda uče ponovo i taj proces se nastavlja sve dok zaista ne usvoje gradivo, i to bez truda.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt