KAKO ODGOJNO-OBRAZOVNO OKRUŽENJE MOŽE USPJEŠNO POTICATI OPTIMIZAM KOD UČENIKA?
Priredila: Azra Pandur
Jedan od izuzetno važnih faktora pri utemeljenju i razvoju optimizma kod djece jest prostorno, materijalno okruženje u kojem ona borave. Zbog toga bi nastavnici i odgajatelji trebali posebnu pažnju posvetiti okruženju stavljajući naglasak na stvaranje uslova za aktivnosti djece kako bi im se pružalo obilje prilika za povećavanje i stvaranje baze optimizma (moć, pozitivnost i stil objašnjavanja).
Igra, aktivno sudjelovanje, otkrivanje, hranjenje, oblačenje, interakcija s drugom djecom i odraslima su strategije koje kod djece utječu na proširivanje njihova znanja, interesa i kapaciteta za istraživanje. Organiziranje situacija učenja je neophodno kako bi se djeca osjećala sigurno, gradila pozitivnu sliku o sebi, razvijala samopouzdanje i autonomno djelovala. Zapravo, odgajatelji bi, kroz sve aspekte svoga djelovanja, trebali stvarati pozitivnu organizacijsku klimu usmjeravajući se na pozitivno i u trenucima kad su suočeni s nekim teškoćama. Igra i istraživanje su djetetova autentična kreacija. Djetetovo istraživanje započinje još u kolijevci, a nastavlja se tokom cijelog djetinjstva.
Elison Gopnik djecu naziva znanstvenicima u kolijevci koji misle, izvlače zaključke, predviđaju, traže objašnjenje, pa čak i eksperimentiraju.
Upravo je istraživanje aspekt dječije igre s najvećim potencijalom moći.
Igračke su, uz pozitivni prostorno-materijalni kontekst, moćno sredstvo pomoću kojeg djeca istražuju. Djetetova moć se povećava ako koriste igračke koje nešto rade, samo kad dijete nešto učini. To mogu biti raznovrsne kocke, kartonske kutije, dječje gimnastičke sprave, lutke za odijevanje, knjige koje ispuštaju zvukove, kamioni, glazbeni instrumenti, raznovrsni likovni materijali, ali i tzv. pedagoško-neoblikovani materijali kojeg su oblikovali odgajatelji i djeca..
Prostorno- materijalni kontekst tj. organizacija prostora vrtića i škole bitno utječe i na uspostavljanje kvalitetnih odnosa djeteta s drugom djecom i odraslima.
Zbog toga bi prostor trebao biti usmjeren na promoviranje susreta, komunikacije i interakciju djece i odraslih. Takav pristup kod djece jača osjećaj moći jer se mogu slobodno kretati, imati slobodu izbora, ali i prilike za ovladavanje društvenim situacijama (simbolička igra). Dakle, važno je da okruženje ne bude ogoljeno, bezlično i suhoparno. Bogato, istraživačko okruženje pruža djeci niz prilika dok ih suhoparno ograničava, sputava, izaziva osjećaj bespomoćnosti. U takvim (ne)prilikama postaju agresivna, nemotivirana, nezainteresirana, nesigurna u sebe, nemaju nikakve izazove, ne mogu istraživati niti aktivno sudjelovati. Samim time preduvjeti za utemeljenje i razvoj optimizma nisu uspostavljeni pa možemo opravdano očekivati da će se kod njih prije razvijati negativan, pesimističan način razmišljanja negoli optimističan.
Tags