Intelektualne sposobnosti djece uglavnom su mjerljive. Promatraju se kao mogućnost da se shvate odnosi između različitih elemenata neke situacije, te da se njima prilagodi u smislu razrješenja određenog problema.
Zamislimo li piramidu dječje inteligencije, na vrhu bi se nalazile dvije grupe: genijalci i kreativci. Genijalnost je nemoguće utvrditi testovima, ona se očituje u praksi.
Djeca genijalci, naprimjer, čitaju ili računaju s tri godine, kao što je mali Mozart svirao u dobi od pet. Kreativci, ipak, posjeduju specifičnu vrstu inteligencije, obično jače usmjerenu na jedno područje.
Darovita djeca nisu nijedno od navedenoga, nego bismo ih mogli smjestiti stepenicu ispod genijalaca, uz napomenu da i ona posjeduju izraženu kreativnost. Nadalje, darovitost se može utvrditi odgovarajućim testovima.
Ona vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su drukčija, imaju snažnu unutarnju motivaciju. Čitaju mnogo više od vršnjaka, i to tekstove koji su kudikamo iznad razine razumijevanja njihove kronološke dobi.
Strastveno su zainteresirana za pojedine teme, ali ne moraju nužno biti odlični učenici jer se kod njih često javlja fenomen podbacivanja.
Prosječan školski program obično im je nezanimljiv, a mogu pokazivati i znakove poremećaja u ponašanju, kao i otežane socijalizacije.
Nikako ne toleriraju autoritet, te vrlo loše podnose stroge okvire, kako kod kuće, tako u školi. Najbolje reagiraju kad im se odrasli obraćaju ravnopravno, kao pomoćnici i partneri, a ne nadređeni.
Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima.