POSLJEDNJIH dana društvenim mrežama širi se radni listić iz lektire koji je ispunila 11-godišnja Hana, učenica petog razreda jedne zagrebačke škole. Njeni hrabri i beskompromisni odgovori oduševili su mnoge, daleko starije od nje. Zadatak je bio vezan uz pripovijetku "Svijetu se ne može ugoditi" koja se nalazi u knjizi "Šaljive narodne pripovijetke", a Hana je pokazala da se svijetu ni ne mora ugoditi:
1. Koja je pouka ove priče? Objasni.
Gluplji je od ovog magarca čovjek koji svima hoće ugoditi.
2. Navedi neku sličnu situaciju iz života (Npr. na rođendanu, u razredu kad se odlučuje o nečem...)
Ja ponekad plešem po ulici. Tata kaže 'nemoj', a mama kaže 'daj se smiri'. Ali ja i dalje nastavljam plesati i ne slušam druge.
3. Prihvaćaš li ti uvijek tuđe mišljenje?
Ne, ja uvijek po svom.
4. Treba li nekad ipak prihvatiti tuđi savjet?
Samo ako se tuđe mišljenje slaže s mojim.
Fotografiju radnog listića na svom je Facebooku objavila Hanina mama Ana-Marija Mužević, a ubrzo su je svi počeli dijeliti.
SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI
Neki čovjek išao iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od petnaestak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče:
1. Koja je pouka ove priče? Objasni.
Gluplji je od ovog magarca čovjek koji svima hoće ugoditi.
2. Navedi neku sličnu situaciju iz života (Npr. na rođendanu, u razredu kad se odlučuje o nečem...)
Ja ponekad plešem po ulici. Tata kaže 'nemoj', a mama kaže 'daj se smiri'. Ali ja i dalje nastavljam plesati i ne slušam druge.
3. Prihvaćaš li ti uvijek tuđe mišljenje?
Ne, ja uvijek po svom.
4. Treba li nekad ipak prihvatiti tuđi savjet?
Samo ako se tuđe mišljenje slaže s mojim.
Fotografiju radnog listića na svom je Facebooku objavila Hanina mama Ana-Marija Mužević, a ubrzo su je svi počeli dijeliti.
SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI
Neki čovjek išao iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od petnaestak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče:
– To nije u redu. Da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih.
Otac sjaše s magaraca, a sin uzjaše. Malo dalje sretne ih drugi čovjek, pa reče:
– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe.
– To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe.
Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:
– Kakva je to budalaština? Dva magarca na jednoj slaboj životinji! Trebalo bi uzeti štap pa vas obojicu stjerati.
Onda sjašu obojica i pođu pješice, otac s jedne strane, sin s druge, i magarac u sredini. Sretne ih četvrti čovjek, pa reče:
– A što ste vi čudna tri svata. Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
– A što ste vi čudna tri svata. Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Onda otac reče sinu:
– Kako god smo na magarcu jahali ljudi su nam zamjerili. Uzmimo magarca pa ponesimo mi njega.
Bace magarca na zemlju, zavežu mu najprije prve pa onda stražnje noge. Objese ga tako svezana na nekakvu motku i ponesu. A kad su se ljudi koji su ih susretali putem u čudu smijali do suza, otac baci magarca na zemlju i počne ga odvezivati s riječima:
– Ja ću s mojim magarcem činiti kako sam i do sada činio. a ljudi neka govore što god hoće!
Uzjaše na magarca i krene prema svojoj kući, a sin ga je pratio pješice kako su se i uputili bili.
(narodna pripovjetka)
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt