Djeca koja nastavnika doživljavaju kao ravnodušnu i 'hladnu' osobu, prema kojima se nastavnik ne odnosi onako kako to ona kao ljudska bića dostojna pažnje i poštovanja zaslužuju, neće mnogo naučiti.
Neke moderne teorije emocija govore o tome da emocije usmjeravaju kognitivne aktivnosti i motivišu cilju usmjereno (adaptivno) ponašanje.
Isto tako, učitelji i nastavnici , upoznati sa uticajem i značajem emocija za usvajanje i reprodukovanje gradiva, mogli bi da stvore emocionalno povoljniju klimu u svojim učionicama. Dio koji se odnosi na motivisanje adaptivnog ponašanja može da se odredi kao upotreba emocija za samomotivisanje u učenju i ispunjavanju školskih obaveza.
’Emocionalno inteligentan’ nastavnik će naprimjer, umjesto zastrašivanja neuspjehom u životu ako se ne uči i ne usvoji gradivo, motivisati svoje učenike prijatnim emocijama. To se može postići na više načina. Npr. indukovanjem zadovoljstva i osjećaja uspješnosti tako što gradivo podijeli na manje cjeline i pohvaljuje učenike za manje uspjehe.
Ovo pogotovo može biti korisno za učenike koji imaju teškoće u savladavanju gradiva, jer bi nastavnik koji prepoznaje njegovu teškoću, ne osuđuje ga zbog toga nego ukazuje na male pomake i oblasti u kojima je to dijete dobro i uspješno, sigurno imao više uspjeha od onog koji to isto dijete smatra lijenim ili problematičnim.
Sposobnost upravljanja svojim i tuđim emocijama ublažavajući neprijatne i pojačavajući prijatne emocije, kao jedna od sposobnosti modela emocionalne inteligencije se,prenesena na školsko okruženje, u postizanju boljeg uspeha, može višestruko iskoristiti, kao indukovanje emocija koje olakšavaju učenje i reprodukovanje naučenog gradiva, ’stavljanje u zagradu’ emocija koje ometaju proces učenja i reprodukovanja naučenog. To može da olakša smanjivanje anksioznosti, koja je uglavnom prisutna u ispitnim situacijama, na savladivu mjeru.
Pored toga, ova sposobnost se može upotrijebiti za stvaranje boljih međuljudskih odnosa, što se opet pozitivno odražava na stav prema školi uopšte.
Sposobnost upravljanja sopstvenim i tuđim emocijama također može korisno da se upotrijebi u kontaktima sa nastavnicima, što svakako u mnogome olakšava kako proces praćenja nastave, tako i učinak prilikom usmenog odgovaranja. Pretpostavka je da na osobine ličnosti ne može direktno da se utiče, one se uzimaju kao nešto što je „jednostavno tako“.
Emocionalna inteligencija, sa druge strane, po mišljenju nekih autora može da se povećava primjenom programa dizajniranih u te svrhe. Pored specijalnih programa usmjerenih na razvoj i povećanje emocionalne inteligencije, ovi autori navode i mogućnost spontanog emocionalnog obrazovanja koja izvire iz mnogih društvenih predmeta, kao što su književnost, likovno, muzičko, dramske sekcije.
Pripremila: Azra Pandur
.jpg)
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt