Već pet godina se po pravilu susrećem s istim problemom - djecom koja u prosjeku s tri godine praktički ne govore.
Odavno već namjeravam podijeliti s vama svoja zapažanja o mogućim posljedicama intenzivnog korištenja u najranijoj dobi raznih uređaja s ekranima: televizora, računala, tableta, smartphonea. Odmah da se ogradim i kažem da ovdje iznosim samo svoja zapažanja na temelju iskustva. Može se to razumjeti kao zastrašivanje iz neznanja - i to sam imao prilike čuti. Ipak, čini mi se da se sve uklapa i polako dolazi na svoje mjesto ...
Posao mi nalaže da se svakodnevno susrećem s djecom s manjim ili većim smetnjama u razvoju. Već pet godina se po pravilu susrećem s istim problemom - djecom koja u prosjeku s tri godine praktički ne govore. Ponašanje te djece slično je ponašanju djece s autizmom. Zajedničko im je to što su im, kada su imala oko godinu dana, dati Smartfoni odnosno tableti. Ta djeca praktično sve slobodno vrijeme provode s tim uređajima, doslovno žive u njima. Od toga strada facijalna ekspresija (mimika lica), usmjeravanje pogleda (kontakt očima), i emotivna sfera. Pokušaj od djeteta uzmete uređaj, kod njega izaziva krajnje negodovanje i agresiju. Govor se po pravilu nije razvio ili je rudimentaran. Komunikacija s okolinom, s realnim svijetom očito je loša ... Znajući koliko je lako pomiješati uzrok i posljedicu, ne isključujem da su neka od te djece načelno autistična, a da je preokupacija gedžetima jednostavno jedna od varijanti stereotipnog ponašanja ... Ipak, slijedi jedna od kratkih priča .
Djevojčica, 1 godina i 3 mjeseca, živi u New Yorku. Pažnju je privuklo to što ne reagira i ne reagira na verbalne zahtjeve. Nema razvijenu adekvatnu mimiku i gestikulaciju. Nekoliko mjeseci ranije nije bilo tako loše. Dijete je tapšao, mahalo pa-pa. Specijalisti su posumnjali na poremećaj iz autističnog spektra ... Dobio sam veliki broj video-snimaka s epizodama iz života djeteta. Sve je počelo oko 7-8. mjeseca kada je dijete počelo jesti u stolici za hranjenje, ispred uključenog televizora. Idemo dalje: s godinu dana, djevojčica je praktično sve slobodno vrijeme provodila ispred nekakvog zaslona. Roditelji su poslušali moj savjet i sve gadgete su sklonili od djeteta. Očekivano, prvih dana primijetili su kod djevojčice razdražljivost, histeričnosti i agresivnost, bilo ju je teško nahraniti. Ali ... vratili su se kontakt očima i pokazivanje rukom! Krenuli su na terapiju. Razumijem dakako kolebljivost i subjektivnost procjene date na daljinu ... No svejedno ne prestajem da se pitam: da li je moguće da se u "spektru" naiđe na situacije s mehanizmom koji bi se mogao okarakterizirati kao "pseudoautizam"? (Nisam siguran da je termin ispravan, naišao sam na njega kod Charlesa Njokiktjiena ...)
Autor: Oleg korijenje, dječji neurolog iz Novosibirska
Izvor :Detinjarije
POGLEDAJTE JOŠ NA TEMU ZDRAVLJE
DJEČJI NEUROLOG OŠTRO UPOZORIO: 5 GODINA GLEDAM KAKO SAMI STVARATE AUTIZAM KOD DJECE!
0
Tags
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt