Društvene mreže: Kako nas povezuju, a istovremeno čine usamljenijima?

U svim razvijenim i civiliziranim društvima se mnogo cijeni različitost među ljudima.

Cijenjenje različitosti podrazumijeva prihvaćanje drugih takvih kakvi jesu, zajedno sa svim njihovim manama i vrlinama. Ako društvo teži takvim oblicima ponašanja i njegovanju vrednota, onda je važno poučavati djecu od najranije dobi. 

U školi je važno razvijati i poticati poštivanje drugog. To se najbolje ostvaruje poticanjem prijateljske atmosfere u razredu, za što su zaduženi razrednici. Učitelji podnose različita ponašanja učenika u razredu te uglavnom često primjećuju prihvatljiva, odnosno neprihvatljiva ponašanja koja se događaju među učenicima.

Korisno je učenicima na pojednostavljen način pojasniti pojam različitosti. Na primjer, učenicima se kroz igru ili radionice može objasniti kako je svako od njih različit (neko ima smeđu, a neko crnu kosu; neko ima plave, a neko smeđe oči, itd.) te ih pitati je li neko bolji zbog toga što ima smeđu kosu od drugih koji je nemaju itd. 

Također, usvajanje pojma različitosti može se primijeniti i na školsku okolinu, gdje nastavnici mogu učenike pitati je li neka zgrada ili kuća ljepša ili bolja od druge zbog visine ili boje te što bi bilo da su sve iste. 

Uz navedene primjere, pojam različitosti može se poučavati i na igračkama kojima se svako od učenika igra, broju braće i sestara i drugo. 

Nadalje, korisne vježbe su i vježbe poput duge sličnosti i razlika, kada učenik treba napisati po čemu je sličan i različit od svojih prijatelja, brata, sestre i drugih, kao i igre koje uključuju vježbe u kojima učenik navodi što voli kod sebe te što mu se sviđa kod njegovog komšije/ susjeda iz klupe. Nakon što učenici usvoje
pojam različitosti, korisno je raditi na prihvaćanju tih različitosti. 

Korisne vježbe su: 

Vidimo li isto? – učenicima se pokazuju dvosmislene slike (vaza – lica, zec – patka), nakon što svi kažu što su vidjeli, raspravlja se o različitim pogledima na isto,

Mentalna mapa – učenici se podijele u manje skupine, svaka skupina treba nacrtati mapu područja unutar kilometra oko učionice u kojoj se nalaze, kasnije se mape skupina poslažu jedna do druge te se razgovara o razlikama, 

Osobne naočale – svaki učenik nacrta naočale na papiru i unutar leća treba napisati što sve utječe na njegovo viđenje stvari i ljudi oko njega, 

Igra pozdrava – učenicima se na kartončiće ispišu različiti pozdravi 

te se u igri koriste različiti oblici pozdravljanja u krajevima koje

poznaju, u drugim zemljama, drugim zanimanja i dr., učenici se 

kreću učionicom i onoga koga sretnu pozdrave na način koji je zadan na papiriću; zadatak je naći onoga koji se pozdravlja na isti 

način, ali bez razgovora. 

Učitelji imaju slobodu biti kreativni, ali je važno da procijene što je djeci jednostavno za shvatiti. Važno je naglašavati da je ljepota u
različitostima te da bi im bilo dosadno u razredu da su svi isti. 

Djecu bi trebalo poučiti da izrugivanje drugima zbog različitosti nije primjereno te da time drugoj djeci nanose bol (prethodni članak Različitosti nas ujedinjuju – STOP zadirkivanju i ismijavanju). 

Stoga, važno je naglašavati da svako od njih ima različite sposobnosti te da ako je neko deblji i sporije trči, ne znači da je loša osoba, već da možda voli neke druge aktivnosti zbog različitih sposobnosti i interesa. 

Za smanjivanje i uklanjanje predrasuda i stereotipa korisna je vježba -Pucanje balona – učenicima se na jednoj strani table napiše pojam žena, na drugoj muškarac te ih se pita za razlike. Nakon što navedu određene razlike (stereotipe), pita ih se da unutar grupe rasprave o tome, je li opravdano itd. Kada zajednički rasprave o napisanom i kada uvide da određene tvrdnje ne stoje, mogu probušiti balon koji je predstavljao određeni stereotip, što je simboličan način da su se riješili tog uvjerenja.

Djeca vole učiti kroz igru pa su im igre poput navedene jako 

zanimljive. 

Za poticanje empatije s iskustvom odbacivanja, korisna 

je vježba Odbačeni – ovisno o broju učenika u razredu, potrebno je učenike podijeliti u skupine po bojama, bitno je da se odrede četiri boje i da bude isti broj učenika u skupini, a samo jedan učenik dobije crni papirić. Učenicima se da uputa da ne smiju razgovorati niti odavati boje jedni drugima. Nakon toga, nalijepe im

se papirići tako da ne vide svoju boju prije igre. Zadatak je da se okupe u skupinu s istom bojom papirića ili da se nađu u jednoj od četiri skupine te se može promatrati koja će skupina prihvatiti „crnog“ učenika. Cilj je da učenici neverbalno komuniciraju te da na simboličan način „iskuse odbacivanje“. Kasnije se učenike pita kako su se osjećali kada su se sreli s učenikom koji je imao istu boju, zatim različitu boju, kako se osjećao učenik s crnim papirićem. Korisno je pitati što se događa kada dođe novi učenik u razred, u nogometni klub i drugo te postoje li osobe koje su odbačene, kako se osjećaju, što se može učiniti da ih se prihvati. 

Za usvajanje pojma jedinstvenosti, važno je da učenici usvoje kako se razlikuju po vidljivim i nevidljivim obilježjima i obrascima ponašanja. Vježba Jedinstveno biće vrlo je korisna – Na tabli ili hamer papiru može se napraviti obris čovjeka ili povući dvije crte kako bi se odvojilo glavu i vrat od torza te torzo od nogu. Učenici mogu zajednički crtati osobu ili se svakom učeniku mogu podijeliti 3 papira u obliku kruga. Na jednom crtaju glavu, na drugom torzo, a na trećem noge te svoje jedinstveno biće lijepe na biće nacrtano na ploči ili hamer papiru. Svaki učenik dobije zadatak napisati 

svoje ime, karakteristike svog jedinstvenog bića te ime bića. 

Kasnije ih se sve pita zašto bi se željeli susresti s tim jedinstvenim bićem. Nakon što svaki učenik iznese svoje razmišljanje, učenicima se govori da nečiji izgled nema veze s onime kakva osoba uistinu jest te da svako od njih ima jedinstvene sposobnosti i talente.

Obično se ljudi druže s osobama s kojima su slični te je važno poučavati učenike da sami biraju prijatelje, ali da trebaju poštivati druge. Možda im neko iz razreda ne odgovara, ali tog učenika trebaju poštivati kao osobu koja s njima dijeli isti razred, pohađa istu školu, živi u istom gradu ili selu. 

Kada je riječ o poštivanju drugih, dobra je vježba da učenici navode primjere ponašanja koje primjećuju kod drugih, a odnose se na poštivanje. Korisno je pitati koja navedena ponašanja i sami primjenjuju, a koja bi htjeli usvojiti. Učenici koji u razredu imaju učenika sa smetnjama u razvoju puno su brižniji, skloniji su pomaganju i empatiji, boljem razumijevanju i tolerantniji su prema različitosti. To im je ujedno dobra „vježba“ za budući profesionalni i privatni život, kao i sprječavanje jednoumlja i proširenje vidika. Što se učenici više susreću s drugim ljudima i raznovrsnijim običajima, to je veći iskustveni dobitak, a mišljenje raznovrsnije. Uz odgajatelje i učitelje, i na roditeljima je da potiču na prihvaćanje različitosti.

Pripremila: Azra Pandur