Jan Amos Komenski (veliki slovenski pedagog, filozof i književnik, 1592-1670) jedan je od najznačajnijih umova u pedagogiji uopće.
Djelom 'Majčina škola' prvi iznosi zaokružene ideje koje bismo lako mogli konstituisati kao porodičnu pedagogiju, opširno raspravlja o vaspitanju u porodici opredjeljujući se za to da briga oko vaspitanja djece sasvim prirodno pripada porodici.
Naročito naglašava ulogu majke govoreći: “Dajte nam valjane majke, pa ćemo dati valjane građane”.
Humanizam i renesansa su uticali na Komenskog u pogledu općeg shvatanja čovjeka, opredjeljujući ga kao snažnog protivnika srednjovjekovnog gledanja na čovjeka kao „biće koje je opterećeno grijehom“, te da kao takav ovozemaljski život mora provesti kao grešan, boreći se za blaženstvo na drugom svijetu.
Komenski polazi od sklada prirode i humanističke vizije „o čovjeku kao najodličnijem stvorenju“, nastojeći da vaspitanjem obezbijedi cjelokupnost razvoja njegovog bića, tako da
bude usmjerena ka toj viziji.
Pri tome, kao humanista i genijalni stvaralac koji je nadrastao i ovo, naše vrijeme, izgrađuje jednostavan princip o poštovanju prirode i moći pojedinca, usklađenosti odgoja i prirode, što će postati klasika, baština za sve sljedbenike poput Žan Žaka Rusoa, Johana Hajnriha Pestalocija i mnogih kasnijih stvaralaca.
Takav pogled je pun optimizma i vjere „da se od svakog djeteta može izgraditi čovjek“. On ističe da su, ipak, djeca suštinski veoma različita, da mogu biti veoma različita po svemu, pa i po obdarenosti (bistra, željna nauke, poslušna ali spora; bistra i divlja, što utiče na to kako postupati sa njima; manje obdarena, ali sa nadom da se i kod njih dobrim vaspitanjem i požrtvovanjem mogu izgraditi humana obilježja).
Iz njegovog shvatanja da “nerazumno postupaju roditelji koji vode dijete posve nepripremljeno učitelju, kao što se tele vodi kasapinu”, proizlazi potreba za organizovanim porodičnim odgojem.
To podrazumijeva i da roditelji moraju steći znanja o načinima odgoja djece, sa posebnom pažnjom na razvijanje navika.
Komenski se posebno zalaže za njegovanje pozitivnih osobina ličnosti u porodici, kao što su: umjerenost, čistoća, pravednost, pažljivost, poslušnost prema starijima, radne navike, strpljivost, vladanje sobom, istinoljubivost, pristojnost, ali najviše vjeruje u lični primjer roditelja (i odraslih), oprezno i blagovremeno upućivanje ka umjerenoj disciplini kao sredstvu vaspitanja čemu u svojim djelima daje poseban značaj.
Po uzoru na četiri godišnja doba, Komenski govori o četiri „razvojna“ životna perioda.
Svaki od njih traje šest godina i neminovno se može povezati sa odgojem i obrazovanjem kao aktivnim djelovanjem na razvoj, pri čemu su neizbježne asocijacije na savremene modele obrazovnih sistema. Komenski spominje sljedeća razvojna životna doba:
1. dječije, koje pripada majčinoj školi (od rođenja do šeste godine), vaspitavanju kod kuće, u porodici, tokom kojeg se najviše utiče na razvoj čula, proširuju i stiču predstave djeteta o svijetu koji ga okružuje, dijete nauči da govori i razvija važne vještine u rukovanju predmetima;
2. dječačko (od šeste do dvanaeste godine) kad dijete pohađa školu maternjeg jezika (tj. školu čitanja i pisanja, računanja sa geometrijom, geografije, prirodnih nauka, vjeronauke, ručnog rada i pjevanja, ali i proučavanja osnovnih ekonomskih i moralnih principa). Zalažući se da takva škola postoji u svakom mjestu Komenski je dao nemjerljiv doprinos pedagogiji;
3. mladićko/djevojačko, tokom kojeg djeca treba da pohađaju gimnaziju u koje unosi obogaćene i nešto izmijenjene sadržaje škole ranijih vijekova (sedam slobodnih umjetnosti) kao što su: gramatika, retorika, dijalektika, astronomija, historija, etika, geografija, muzika i naročito jezici (latinski, grčki i živi jezici);
4. muževno/ ženstveno, obilježeno zrelošću i punoljetstvom (od 18. do 24. godine), produktivno doba za osnivanje porodice i rad, ali i kada se ide na akademije (koje postoje u svakoj državi ili pokrajini), sa teološkim, medicinskim ili pravnim studijama.
Komenski je odgoj shvatao kao složen i dugotrajan proces i uz moralno vaspitanje veliki značaj je davao fizičkom i intelektualnom odgoju. Pored uređivanja čitavog školskog sistema, njegova velika zasluga je gledanje na porodično vaspitanje, jer je prvi ukazao na značaj sistematskog predškolskog odgoja i razradio sistem.
Vaspitanje djece mora da započne što prije, već u prenatalnom periodu,a naročito u mlađem uzrastu, o čemu treba da se pobrinu
njihovi roditelji,ne čekajući učitelje, jer je teško ispravljati drvo koje je ukrivo izraslo“. Temelji svih znanja i sposobnosti polažu se od malena, tako da „poslije nije ni nemoguće ni teško graditi dalje na tim temeljima, samo ako se s razumnim stvorenjem razumno postupa“ (Komenski, 1946).
Odabrala: Azra Pandur
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt