PREMDA neki učitelji mogu ostavljati dojam da je njihov posao lagan, on može biti ispunjen preprekama, to jest problemima kao što su prevelik broj učenika u razredu, preopterećenost silnim administrativnim poslovima, neodgovorni učenici i niska primanja. Pedro, učitelj iz Madrida (Španjolska), objasnio je to ovim riječima: “Posao učitelja nije nimalo lak. On traži veliko samoodricanje. No usprkos svim poteškoćama vezanim uz njega, ipak smatram da on pruža daleko više zadovoljstva od posla koji se nudi u trgovačkom svijetu.”
ŠTA MOTIVIRA UČITELJA?
Ovo isto pitanje je postavljeno učiteljima iz nekoliko zemalja. Slijede njihovi odgovori.
Giuliano, Talijan koji ima oko 40 godina, rekao je: “Ovaj sam poziv izabrao jer me neobično privlačio još otkako sam išao u školu (desno). Smatrao sam ga kreativnim zanimanjem koje mi pruža puno prilika da pozitivno utječem na druge. Moj početni zanos pomogao mi je da prebrodim teškoće koje su se javile na samom početku.”
Nick iz Novog Južnog Walesa (Australija) rekao je: “Izgledi da dobijem posao kao kemičar i bavim se istraživačkim radom bili su jako slabi, dok je u prosvjeti bilo prilično lako naći zaposlenje. Otkrio sam da uživam poučavati djecu, a izgleda da i ona uživaju u mojim predavanjima.”
Roditeljski primjer često je jedan od glavnih činilaca koji navode nekoga da postane učitelj. William iz Kenije na naš je upit odgovorio: “Na moju želju da postanem učitelj u velikoj je mjeri utjecalo to što je moj otac bio učitelj, i to još davne 1952. Spoznaja da oblikujem um mladih ljudi pomaže mi da ustrajem u svom poslu.”
Rosemary, još jedna učiteljica iz Kenije, rekla nam je: “Oduvijek sam željela pomagati zapostavljenim ljudima u društvu. Stoga sam se dvoumila između toga da postanem medicinska sestra i učiteljica. Ponuda da radim kao učiteljica stigla je prva. To što sam i sama majka pomoglo mi je da još više zavolim svoj posao.”
Bertholda iz njemačkog grada Dürena nešto je drugo navelo da postane učitelj: “Supruga me uvjerila da bih bio dobar učitelj.” Ispostavilo se da je bila u pravu. Dodao je: “Moj mi posao sada pruža pravo zadovoljstvo. Učitelj koji sam nije svjestan vrijednosti obrazovanja i nije zainteresiran za mlade ne može biti dobar, uspješan i zadovoljan učitelj niti ima motivacije za rad.”
Masahiro, učitelj iz japanskog grada Nakatsua, rekao je: “U petom razredu osnovne škole imao sam divnog učitelja, što me potaknulo da i sam postanem učitelj. Bio je jako predan svom poslu. A glavni razlog zbog kojeg sam ustrajao u ovom poslu je taj što volim djecu.”
Yoshiya, 54-godišnji učitelj također iz Japana, imao je dobro plaćeni posao u tvornici, no osjećao je kako ga taj posao i svakodnevno putovanje sputavaju. “Jednog sam dana pomislio: ‘Koliko ću još dugo tako živjeti?’ Odlučio sam potražiti posao koji me više veže za ljude nego za stvari. Posao učitelja je jedinstven. Radite s mladima. To je human posao.”
Valentina iz Sankt Peterburga (Rusija) iz istog razloga voli raditi kao učiteljica. Ona je rekla: “Učiteljski poziv je životni poziv koji bih uvijek izabrala. Već 37 godina predajem u osnovnoj školi. Uživam raditi s djecom, posebno s onom mlađeg uzrasta. Volim svoj posao i zbog toga još nisam otišla u mirovinu.”
William Ayers, koji je i sam učitelj, napisao je: “Ljude privlači učiteljski poziv zato što vole djecu i mlade te zato što vole biti u njihovom društvu, promatrati ih kako se razvijaju, odrastaju i postaju sposobni, zreli članovi društva koji svijet mogu promijeniti nabolje. (...) Poučavati druge (...) znači davati sebe drugima. Ja poučavam djecu u nadi da ću na taj način doprinijeti tome da svijet postane bolje mjesto za život.”
Da, usprkos teškoćama i neuspjesima vezanim uz ovo zanimanje, tisuće predanih žena i muškaraca odlučuju se za njega.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt