Društvene mreže: Kako nas povezuju, a istovremeno čine usamljenijima?

     

PISA (Programme for International Student Assesment) svake godine donosi rang ljestvicu zemalja u svijetu prema procjenjenoj kvaliteti obrazovnog sistema.

Finska, Južna Koreja i Singapur redovno zauzimaju vodeća mjesta.Naravno da to potiče mnoge druge posebno evropske zemlje na analizu 'finskog modela obrazovanja' te pokušaj prenošenja pozitivnog iskustva u vlastite obrazovne sisteme.Pri tome mnogi prilično bezuspješno traže čarobnu formulu koja bi objasnila finski model i recept koji bi i sami primijenili. No, takve formule i recepta jednostavno nema.

Postoji li  'finski model obrazovanja'?

     Usporedimo li naime brojne tipične parametre za koje je logično pretpostaviti da utječu na veću kvalitetu obrazovnog sistema, a samim time i većeg stepena znanja i uspješnosti učenika, dobičemo često neočekivane rezultate. Tako je prva pretpostavka da u onim zemljama u kojima redovno školovanje počinje ranije - negdje npr. već s 5 godina - učenici ostvaruju bolje rezultate.

     Finski rezultati sugeriraju upravo suprotno. Djeca u Finskoj počinju s regularnim školovanjem s navršenih 7 godina,a  vrtićki program usmjeren je više ka "istraživačkoj igri" nego struktuiranom predškolskom programu.

     Broj djece u razredu u prosječnim finskim školama u prosjeku je veći nego u mnogim OECD zemljama (OECD Organisation for Economic Cooperation and Development -  Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj)

To pak ruši stereotip da razredi s manje djece postižu nužno bolje rezultate zbog izraženije individualne nastave.

     Finski nastavnici imaju u prosjeku manji broj sati nastave nego njihovi kolege u brojnim drugim zemljama. Tako prema OECD istraživanju, finski nastavnici u srednjim školama imaju nakon Poljske i Grčke u prosjeku najmanje sati nastave godišnje (oko 600h) dok npr. američki nastavnici imaju preko 1000h, a u većini ostalih EU zemalja između 700 i 800h. Naravno, preostalo vrijeme nastavnici koriste za timski rad i dogovor oko nastave,procjenu napretka svakog učenika, stručno usavršavanje te ostale izvan-nastavne aktivnosti.

Ukupni broj sati nastave koji pohađaju finska djeca manji je nego u većini osnovnih škola ostalih OECD zemalja. Finska djeca jednako tako, nakon poljske i estonske, pohađaju najmanji broj sati nastave od svih OECD zemalja. Dok djeca u prva dva razreda osnovne škole u Finskoj provedu 1200 sati godišnje u učionici, u Italiji djeca imaju čak 2000 školskih sati. Isti princip vrijedi i za ostale razrede osnovne škole tako da u konačnici, razlika između finske i talijanske djece kroz cijelo osnovno školovanje iznosi gotovo 2600 sati (5600 i 8200).

Zanimljivo je da je i broj sati potrebnih za domaću zadaću značajno manji kod finske djece. Usporedimo li, međutim, PISA rezultate Finske i Italije razlika u postignutim rezultatima je značajno u korist finske djece. Finska je npr. u nauci prva, a Italija ispod 30. mjesta. Slično je i za rezultate iz matematike i književnosti.

     Za razliku od većina OECD zemalja, Finska nema ni jedinstveni sistem inspekcije rada osnovnih i srednjih škola, kao niti mehanizam monitoringa i procjene kvaliteta rada pojedinih škola. postoji Vijeće za nacionalnu evaluaciju školskog programa, no ono se ne bavi  ocjenama kvalitete obrazovnog procesa po školama. Budući da su škole u ingerenciji lokalnih samouprava, ministarstvo obrazovanja također nema nikakvog neposrednog utjecaja na finske škole.

     Lokalna samouprava izabire direktora škole na razdoblje od 6 godina, ali se ne miješa u rad škole. Naravno da takav sistem kod mnogih postavlja pitanje - šta tačno motivira nastavnike da svoj posao obavljaju dobro, bez eksternalnog,standardiziranog i objektivnog sistema ocjenjivanja.

     Svi ti pokazatelji, naravno, često zbunjuju sve one koji u finskom obrazovnom modelu pokušavaju pronaći jednostavni recept za poboljšanje vlastitog obrazovnog sistema.

Jednaki uslovi u svim školama

     U jednom važnom segmentu, Finska se, međutim, ipak razlikuje od većine EU zemalja. Obrazovanje je dostupno svima i bez plaćanja školarina, od vrtića do doktorata. Temelj finskog obrazovnog sistema počiva na što većoj jednakosti svih škola u zemlji i nikako ne potiče elitizam i podjelu škola na «dobre» i ((loše)). Taj princip u temelju je finskog društva i cjelokupne finske kulture. I upravo taj princip omogućio je zemlji da svoj obrazovni sistem u cjelini podigne na prestižan nivo. Tako će financiranje škola od strane države i lokalnih vlasti biti na principu poštenog pristupa, s većom pomoći onim školama koje iz bilo kojeg razloga zaostaju s kvalitetom provedbe školskog programa. Škole po udaljenim finskim selima i slabo naseljenim dijelovima zemlje imaju jednaku tehnološku opremljenost i uslove rada kao i škole u Helsinkiju. Sjever Finske prilično je klimatski neatraktivan za životi ukoliko bi kvaliteta tamošnjih škola bila lošija nego u Helsinkiju, tada bi bilo prilično teško zadržati tamošnje stanovništvo. Stoga je ključna maksima finskog obrazovnog sustava "svaka škola dobra škola". Izbor škole ne smije poticati elitizam u društvu, niti biti vezan uz društveno-ekonomski status roditelja.

     Usporedimo li temeljem PISA rezultata školski uspjeh na nacionalnom nivou sa varijabilnosti kvalitete škola u nekoj zemlji, tada Finska jasno predvodi prestižnu ljestvicu OECD zemalja. Uz Finsku, s nešto nižim rezultatom, ali s visokim stepenom jednakosti između škola su Kanada i J.Koreja te Japan i Australija. Istovremeno, niz evropskih zemalja koje slijede, kao Francuska, Belgija, Njemačka, Portugal, Austrija i druge postižu općenito lošije ukupne rezultate, uz značajno veću varijabilnost u kvaliteti pojedinih škola u zemlji. Američke škole idu i korak dalje u poticanju elitizma i međusobnih razlika u kvaliteti škola. 

Značaj prvih nekoliko razreda osnovne škole

     Finska polaže veliku pažnju na prve godine školovanja kada se praktički uči učiti. Nastavnici u prvim razredima osnovnih škola moraju imati magisterij i njihov profesionalni status u društvu je vrlo visok. Na studij školske nastave na jedno studentsko mjesto javlja se i po dvadeset kandidata, a za mjesto nastavnika u nekoj osnovnoj školi javlja se njih i po nekoliko stotina.

     Studij za nastavno osoblje stavlja veliki naglasak na poznavanje metoda istraživanja, poznavanje pedagoškog rada s djecom i prepoznavanje mogućih poteškoća u učenju. Uz provedbu nastavnih aktivnosti oni se sistematično stručno usavršavaju kroz brojne seminare i tečajeve. Nastavnici u konačnici imaju vrlo visoki stepen samostalnosti u formuliranju sadržaja i metoda rada. No jednako tako, imaju i visoku odgovornost za provedbu nastave.

Posebno mjesto u finskom obrazovnom sistemu ima i rana detekcija eventualnih poteškoća u učenju, pamćenju ili ponašanju djece te brojni posebni programi u koje se ta djeca uključuju kako bi se kognitivni potencijal ranog djetinjstva što više i bolje iskoristio, a razlika njihovih postignuća za ostalom djecom što više smanjila.

Finski obrazovni sistem u osnovnoj školi ne poznaje standardizirane testove, već se oni primjenjuju individualno od razreda do razreda. Temelj takvog pristupa jest u uvjerenju da standardizacija zanemaruje individualni potencijal učenika. No, u konačnici, OECD PISA testovi su visoko standardizirani kako bi omogućili adekvatnu usporedbu između pojedinih zemalja. Uprkos najmanjem broju sati nastave i najmanjim domaćim zadaćama, finska djeca u tim standardiziranim testovima postižu u pravilu najbolje rezultate. 

Finski obrazovni sistem kontinuitet i povezanost s industrijskim razvojem

     Važno je primjetiti da Finska nije oduvijek bila najbolji primjer kvalitetnog obrazovanja. Finski obrazovni sistem tako sve do 1990-ih godina nije pokazivao neke posebno dobre rezultate, a obrazovna politika nije se u mnogim segmentima bitnije razlikovala od obrazovnih sistema većine evropskh zemalja. Finska je, međutim, sve zakone, uredbe i postupke vrlo striktno primjenjivala i provodila. Današnji prestižni rezultat gradio se dugi niz godina. Finski obrazovni sistem bilježi dugogodišnji konceptualni kontinuitet, a svaka nova vlada nastavila je s daljnjim

usavršavanjem postojećeg sistema, no bez radikalnih izmjena i bez negiranja prijašnjeg modela. Finski obrazovni sistem ne prate česte izmjene zakonodavstva koje konstantno unose nove standarde, nova pravila i praktički zbunjuju i nastavnike i roditelje i djecu.

     Od 1990-ih godina, ključni pokretač reforme finskog obrazovanja bio je zaokret nacionalne industrije prema visokim tehnologijama i inovacijama kao temelju kompetitivnosti finske privrede. Finska je vrlo brzo prepoznala značaj izgradnje društva znanja, a rapidni rast informacijskih tehnologija i high-tech industrije tražio je visoko obrazovani kadar s naglaskom na inovativnosti i znanju usmjerenom konkretnim aplikacijama. Mogućnost dobivanja dobrog posla dodatno je motivirala finske studente, a ”Nokia” je postala značajni simbol finske izvrsnosti i pokazatelj da mala zemlja upravo primjenom znanja i dobrog obrazovanja može postići svjetsku izvrsnost u najelitnijoj industrijskoj grani.

     Finska je zemlja vrlo izražene socijalne kohezije s visokim nivoom povjerenja u državne ijavne institucije, što naravno znatno olakšava provedbu svih nacionalnih strategija i planiranih reformi. Finska je kroz povijesni i društveni razvoj te iskustva sa svojim susjedima naučila što znači snaga nacionalnog zajedništva. Vještina i lakoća postizanja snažnog nacionalnog konsenzusa je duboko ukorijenjena vrijednost u finskom društvu. Kvalitetno obrazovanje dostupno svima najbolji je način jačanja nacionalnih potencijala zemlje. To je ujedno i izvjesna kompenzacija za sve one pogodnosti koje Finska nema, a brojne druge zemlje imaju. 

Obrazovanje kao dio kulturalnog miljea
 

     Ono što je ključno primjetiti jest da Finska postiže vrlo prestižne rezultate i u brojnim drugim pokazateljima društvenog i ekonomskog razvoja. Tako je ona redovno u svjetskom vrhu po ulaganju u istraživanje i razvoj te poticanju inovativnosti, po kvaliteti poslovnog miljea, po transparentnosti poslovanja i izostanku korupcije. Sve to ukazuje kako se procjena jednog parametra nužno treba promatrati u kontekstu svih drugih relevantnih pokazatelja koji čine kulturu jedne zemlje. Zato nije niti moguće jednostavno prenijeti neki dio finskog iskustva i integrisati ga u vlastiti nacionalni sistem te očekivati jednaku izvrsnost.

     Svi koji pokušavaju prenijeti dio korisnog finskog iskustva u definiranju nacionalnog obrazovnog modela često ne vode računa upravo o značaju sistema vrijednosti na kojem počiva finsko društvo, jer upravo taj sistem omogućuje i provođenje kvalitetnog obrazovnog procesa. Kvaliteta nekog obrazovnog procesa se ne može svesti na statistiku broja sati ili administriranje nepouzdanih modela ocjenjivanja. Sistem društvenih vrijednosti jedne zemlje nije, naravno, moguće prekopirati u drugi nacionalni milje, ali svakako može služiti kao dobra inspiracija u procjeni vlastitog sistema vrijednosti. Jer kvalitetno obrazovanje dostupno svima jest temelj na kojem počiva finsko društvo. Obrazovanje je visoko pozicionirano u sistemu društvenih vrijednosti, a učitelji u osnovnoj školi su među najprestižnijim profesijama.

     Svaka zemlja koja u svojem sistemu  vrijednosti zanemaruje značaj obrazovanja teško će razviti vlastite ljudske potencijale, a samim time neće ostvariti niti željeni gospodarski prosperiet. No, "finski model" nas uči više o sistemu društvenih vrijednosti nego o konkretnom obrazovnom modelu. U društvima u kojima je elitizam bazična platforma razvoja, "finski model” malo će koristiti. U onim zemljama u kojima društvo počiva na što većem nivou jednakosti i prava svih na obrazovanje i smanjivanje razlika među pojedinim školama, poučnost "finskog modela" upućuje na specifičnost finskog industrijskog razvoja, odnosno visokih tehnologija i inovacija kao temeljnih pokretača društvenog razvoja i konkretnog značaja obrazovanja. 

Kakva je budućnost "finskog modela" obrazovanja?

     Održavanje visoke efikasnosti finskog obrazovnog sistema suočeno je, međutim, s dosta izazova. Je Ii moguće dugotrajno zadržati prestižnu ulogu nastavnika kao najpoželjnije profesije? Može li finska ekonomija dugoročno zadržati visok nivo rasta i kompetitivnosti potrebnu za održavanje društva blagostanja i besplatnog školovanja dostupnog svima.       Osoba koja vjerojatno najbolje poznaje finski obrazovni sistem generalni direktor Finskog centra za mobilnost CIMO-a Pasi Sahlberg u svojoj najnovijoj knjizi "Finske lekcije" navodi kako je Finska desetljećima imala "veliki san" o stvaranju društva jednakosti i blagostanja. U ispunjenju tog sna finski obrazovni sistem sigurno je dosta pridonio. On, međutim, postavlja pitanje treba li Finskoj danas neka nova vizija, kao refleksija svih promjena u društvu, a koja će odgovarati potrebama mladih generacija u predstojećim desetljećima. Ta vizija mora biti dovoljno snažna da pokrene sve potrebne reforme kako bi se nacionalni obrazovni sistem uspješno nosio sa svim globalnim promjenama kroz koje svako društvo prolazi. 

     Pitanje vizije budućnosti mlade generacije jest zaista ključno pitanje koje,  vjerujem, svi moramo postaviti. Ono je jedini pravi putokaz za sve društvene promjene pa tako i za stvaranje modela kvalitetnog obrazovnog sistema.

Pripremila : Azra Pandur urednica