Učenici koji rijetko sudjeluju u radu te pokazuju mali interes za rad, ne razumiju što treba raditi ili im nije dovoljno jasan cilj rada, odnosno zašto pojedini zadatak trebaju napraviti.
U takvim slučajevima učitelji trebaju posvetiti više vremena motiviranju učenika, objašnjavajuć
PITANJA KOJA BI UČITELJI TREBALI POSTAVLJATI SAMI SEBI, A NE UČENICIMA, BITAN SU DIO UČITELJEVA RADA.
MEĐU NJIMA SU SLJEDEĆA:
JE LI PREDVIĐENI RAD NA ODGOVARAJUĆOJ RAZINI ZA UČENIKE?
ODVIJA LI SE ODGOVARAJUĆIM TEMPOM?
RADI LI SVAKI UČENIK ONO ŠTO ODGOVARA NJEGOVIM SPOSOBNOSTIMA, PRETHODNOM ZNANJU I ISKUSTVU?
JESU LI NASTAVNI SATOVI RAZLIČITI?
UKLJUČUJU LI NASTAVNI SATOVI AKTIVNOSTI UČENIKA?
JESU LI AKTIVNOSTI KOJE KORISTIM – RASPRAVE,RAD U SKUPINAMA, IGRE, NATJECANJA...- UČENICIMA ZABAVNE?
UVAŽAVAM LI UČENIKA?
ZNAM LI KOJA PODRUČJA SU U SREDIŠTU ZANIMANJA ODREĐENOG UČENIKA?
IMAJU LI UČENICI MOGUĆNOST POKAZATI KREATIVNOST ILI IZRAŽAVANJE PROBLEMSKIM AKTIVNOSTIMA?
POUČAVAM LI S ODUŠEVLJENJEM?
POTIČEM LI ČESTO SVOJE UČENIKE?
DAJEM LI POTICAJE I PRIZNANJE ZA USPJEH PRAVOVREMENO, NAKON ŠTO UČENIK ZAVRŠI SA SVOJIM RADOM?
Prof.psiholog Sanja Režek
Pripremila: Azra Pandur
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt