Dozvoliti djeci da iskažu svoja osjećanja i podijeliti sa njima njihovu sreću i bol je veoma važan princip u odgoju djece. Ako roditelji uspješno dopuste djeci da iskažu svoja osjećanja, ona će im se uvijek vraćati tražeći njihovu pomoć u vezi bilo kojeg problema. Kada roditelji ne dozvoljavaju djeci da iskažu svoja osjećanja, tada djeca zadržavaju stvari za sebe i neće im otkriti nijednu informaciju.
Ovo je ozbiljna greška koju prave mnogi roditelji. Usljed nje nastaje komunikacijski jaz između djeteta i roditelja. Djeca moraju iskazati svoja osjećanja roditeljima, inače će ona naći nekoga drugog s kim će porazgovarati, kao što je učitelj, savjetnik, prijatelj ili čak neko od njihovih vršnjaka, koji će ga pogrešno usmjeriti.
Ovo, također, može biti početak skrivanja svih svojih osjećanja od svojih roditelja, što može voditi ka ozbiljnom problemu — da djeca ne slušaju svoje roditelje ili ih uopće ne konsultuju kada imaju nekakav problem oko kojega je potrebno prodiskutirati.
Dopustite da vam navedemo jednostavan primjer, ilustracije radi. Zamislite da vaše dijete dođe kući iz škole lošeg raspoloženja, žaleći se da je imalo problema s nekim od svojih vršnjaka. Neki roditelji će direktno odgovoriti svome djetetu: "To nije problem. Ti si sada veliki momak i ne trebaš se brinuti oko malih stvari!" ne dozvoljavajući djetetu da iskaže svoja osjećanja.
Ovo nije ispravan pristup kojim bi se riješio problem. Zatražite od djeteta da vam detaljno iznese problem i pokažite saosjećajnost prema njemu. Recite mu da biste i vi osjećali isto kada bi vam se desilo takvo nešto.
Upitajte ga da li želi da vi intervenišete i pomognete u rješavanju problema. Predložite nekoliko ideja kako bi se mogao riješiti problem, a njemu dopustite da, uz vašu uputu, izabere najpodesniju. Na ovaj način ste podijelili osjećanja s njim, pomogli mu da analizira problem i uoči prednosti i nedostatke svakog predloženog rješenja.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt