Merlina je treći razred,a petogodišnji Muradif je jedino romsko djete u vrtiću koji pohađa. Otac Hašim radi u inostranstvu a govori i nekoliko jezika:
- Idem u sedam država i pričam nekoliko jezika. U Njemačkoj sam vodoinstalater, u Italiji se bavim sekundarnim prerađevinama, a bavim se i građevinama. Govorim njemački, italijanski, romski, bosanski, hrvatski i srpski. Nije nam neki život, ali obezbijedio sam svojoj djeci krov nad glavom i školovanje.
Merlina je izrazito stidljiva i povučena djevojčica. Jedino je romsko dijete u razredu pa joj sporadična provociranja nisu baš pomogla u zbližavanju sa drugovima iz škole.
Njeni roditelji tvrde kako su romska djeca u Turbetu izložena diskriminaciji. Ne uvijek, ali majka Zuhra sjeća se situacije zbog koje je tražila zaštitu od škole i učiteljice. Školska drugarica upućivala joj je pogrdne riječi, ali ni njena majka se prema Merlini nije ophodila ništa bolje:
- Merlina se prije polaska u školu nije mnogo družila s djecom. Kad je krenula to je za nju bila novost, bila je povučena, bježala je od djece, trebale su joj dvije godine da shvati da su to njeni prijatelji i da treba da se druži s njima. Kad se dogodio incident sa tom djevojčicom, pitala sam je zbog čega govori mojoj Merlini da je Ciganka a ona kaže da joj je mama rekla. “Mama ti je rekla? Čekaj, kćeri draga, da ti ja sad kažem – nemoj slučajno da ti se to više dogodi, da mi kćerki govoriš da je Ciganka.”
Merlina se, svjesni su njeni roditelji, stidi svog porijekla. Nemoćna da promijeni društvo, njena majka pokušava promijeniti Merlinin stav:
- Ona sve to teško doživljava. Snuždi se, obori glavu i guta u sebi. Mada, ne može se reći da se to često dešava, ima mnogo dobrih prijatelja i divne djece. Ali ona se stidi toga što je Ciganka, da ti kažem iskreno – priča Zuhra:
- Ja sam joj rekla: “Ne možeš se mijenjati jer si Ciganka, jer sam ja Ciganka i jer ti je babo Cigan, ti moraš da se ponosiš time.” Koristim tu riječ Cigan jer želim da je ohrabrim.
Ni Muradif nije imun na provokacije, pa roditelji već od malih nogu vrlo specifičnim metodama pokušavaju da ga pripreme na ono što ga, tvrde, očekuje kad odraste.
Ni Muradif nije imun na provokacije, pa roditelji već od malih nogu vrlo specifičnim metodama pokušavaju da ga pripreme na ono što ga, tvrde, očekuje kad odraste.
Na konstataciju kako koriste termin koji mnogi smatraju pogrdnima, otac objašnjava:
- Više volim ja da ga naviknem nego da ga druga djeca navikavaju, ali on galami i svađa se, ne voli kad ga zovem tako. Ja ga izazivam, govorim mu da je Cigan.
Muradif se ljuti zbog očevih riječi, galami i razbija po kući, pričaju:
- Zamisli ti sada – ti si Ciganka. I imaš jedno dijete koje ide u školu a imaš još 20 djece. Koga ti je lakše naučiti da prihvati – tih 20 djece ili to jedno dijete? - pita.
Uostalom - već pomalo iznerviran zaključuje raspravu - meni ne smeta ništa, nek' me zove kako hoće, nek' me zove konj, samo nek me ne udara.
U nekim krajevima BiH tradicija još uvijek nalaže da se romske devojčice rano udaju, svjestan je i Hašim. S obzirom da je “odrastao po evropskim zemljama”, ne priželjkuje takvu budućnost za Merlinu.
I ona i Muradif školovat će se sve dok roditelji budu mogli to da im priušte:
- Ja svoju curicu da dajem kao što je nekada kod Roma bilo da se od 14 ili 15 uda – to neću. Ići će i sin i kćerka koliko god budem mogao, nema veze što je on dječak a ona djevojčica. Isto je to – pruža dva prsta – odsijeci ovaj prst, odsijeci ovaj – oba bole.
Pola jedan je i vrijeme je da Merlina krene u školu. Prate je roditelji, brat i nana Medžiha. Škola je blizu i djevojčica će pješice. Vedro je, sunčano, i stvari izgledaju bitno drugačije nego u Bešlijama.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt