Došlo je do velikih pritisaka na nastavnike da daju bolje ocjene. I, oni su te ocjene i dali. Hiperinflacija odlikaša, sama po sebi, ima i neke pozitivne stvari. Jedna je da velikom broju učenika govorimo "Vi ste najbolji" što nije loše za njihovo samopouzdanje.
Međutim, ima tri velika problema:
Neiskrenost: Sistem nije iskren prema svim tim odlikašima. Jer, jednostavno, nije istina da su baš svi oni najbolji.
Nema gradacije: Ako je prosjek ocjena nekakva mjera uspjeha i ako se izražava na dvije decimale, tada je raspon mogućih "mjera" od 2.00 do 5.00. Dakle, 300 "nijansi" uspjeha. Međutim, ako više od 20% učenika ima prosijek 5.0 - znači da za jednu petinu učenika (i to onih najboljih!) gubimo tu gradaciju.
Subjektivnost: Petica u gimnaziji nije isto što i petica negdje drugo što se tiče znanja, ali jest što se tiče bodova. S time da ovaj zadnji problem postoji neovisno o fenomenu hiperinflacije odlikaša, ali je ovako još izraženiji.
Državna matura, u određenoj mjeri, riješava te probleme. Jedinstvena je za sve u državi, nema hiperinflacije ocjena i objektivna je.
Državna matura riješava još jedan velik problem - transparentnost cijelog sistema. Kao što od državnih institucija očekujemo da nam daju na uvid svoje financijske izvještaje, šta su i kako radili, isl... Tako javnost mora imati uvid u to gdje je njihova škola u odnosu na ostatak države. Bolje škole trebaju biti nagrađene i bolji nastavnici trebaju biti nagrađeni. Neki sistem kriterija, jedinstven za cijelu državu, je potreban.
Uvođenjem jedinstvenih pismenih testova za svaki školski predmet, ujednačio bi se ocjenjivački kriterij; diferencijacija školskog uspjeha bila bi realnija i poštenija, a škola bi se rasteretila pritiska na ocjene, jer bi roditeljska intervencija bila uzaludna.
.jpg)
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt