Čak i one koje su odrasli od njih krili godinama. Više ne postoje „tabu teme“, a ponekad je čak i opasno ne poticati djecu na razgovor o temama koje se prije svega nekoliko godina bile nezamislive u komunikaciji između odraslih i djece.
Današnja djeca mnogo su zrelija, a prema istraživanjima, i mnogo inteligentnija od vršnjaka iz prethodnih generacija. Upotrebom novih medija i tehnologija, čiji razvoj roditelji sve teže prate, djeca su u nekim situacijama čak i naprednija od odraslih. Osim toga, imajući u vidu i činjenicu da se mediji prema djeci sve češće odnose kao prema ravnopravnim članovima porodice, koji učestvuju u odlukama domaćinstva o kupovini, interesnim sferama i opredjeljenjima, te sve prisutniju tendenciju roditelja da djecu suočavaju sa realnostima svijeta u kojem žive, s pravom se možemo zapitati nestaje li fenomen djetinjstva? I kad je prekoračena ona granica između djetinjstva i zrelosti? Kad su nestali časopisi i programi za djecu, čiji je sadržaj bio gotovo isključivo posvećen moralnim pričama sa poukom? U kom trenutku su prestala važiti do prije kratkog vremena stroga pravila o tome šta djeca određene dobi smiju i ne smiju znati?
Danas se devetogodišnjaci ponašaju kao nekadašnji adolescenti od 15 ili čak 19 godina. U svijetu marketinga, ovaj razvoj doveo je do stvaranja nove ciljne grupe: tweenagers ili tweens. “Ovaj segment populacije obuhvata djecu od 9 do 12 godina, čije preference i ponašanje u kupovini u mnogim aspektima podsjeća na ponašanje starijih adolescenata. Oni više nisu zainteresovani za igračke, već preferiraju proizvode socijalne funkcije (muziku ili odjeću) i medijsku zabavu u kojoj je razvoj društvenih odnosa osnovni element.“
Ako uporedimo činjenice da su deset najvećih američkih oglašivača u 2009. potrošili više od 36 milijardi dolara na oglašavanja u medijima, a da djeca, prema posljednjim istraživanjima, samo u SAD provedu skoro 11 sati koristeći jedan ili više medija DNEVNO, više je nego evidentan uticaj i moć medija.
Na osnovu ankete, koju su proveli studenti Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu za potrebe naučno-istraživačkog rada iz predmeta Metodologija, može se zaključiti koliki je uticaj medija na mišljenje mladih danas u BiH, a samim tim i kolika je potreba za medijskim opismenjavanjem. Jedno od pitanja iz sveobuhvatne ankete, bilo je „Na moje mišljenje najviše utiču: političari, mediji, religijske vođe, profesori, uticajni pojedinci ili porodica/roditelji“.
Iz ovih rezultata zaključuje se da studenti, osim roditeljima (43%), najviše vjeruju medijima (20%) i profesorima (10%). Uticajnim pojedincima vjeruje 15% studenata, religijskim vođama 9%, a političarima 3% anektiranih studenata.
U djeliću sekunde većina djece su u stanju oponašati gestikulaciju iz filma ili TV programa, otpjevati reklamni džingl, ili na neki drugi način pokazati nam šta su sve naučili iz medija. Na žalost, ovi primjeri uključuju i prepoznavanje vrsta alkoholnih pića, poziranje poput modela u magazinima i imitiranje tučnjave. Mediji nude zabavu, kulturu, vijesti, sport i obrazovanje. Oni su važan dio naše svakodnevnice i mogu nam pružiti raznovrsna znanja. Međutim, neka od tih znanja možda baš i nisu ono što bismo htjeli da naša djeca nauče. Upravo zato im moramo pomoći da shvate važnost uticaja medija na njihove živote. Ne da bismo ih spriječili da gledaju omiljeni TV program ili da igraju video igrice, već da „pročitaju“ ono što im mediji nude i da iz mnoštva informacija izaberu najbolje za sebe.
.jpg)
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt