Piše: prim.dr. Ljiljana Vemić Bevanda, spec.školske medicine, subspec. higijene ishrane
Dijetoprevencija, dijetoterapija i edukacija o pravilnoj ishrani spadaju u program rada Savjetovališta za prevenciju i liječenje poremećaja ishrane kod djece i omladine.
Posljednjih decenija svjedoci smo rastuće prevalencije gojaznosti, ozbiljne hronične bolesti koja prijeti svim generacijama. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO) očekuje se da će do 2015. godine približno 2,3 milijarde odraslih imati prekomjernu tjelesnu težinu, a gojaznih će biti 700 miliona.
Gojaznost kod djece poprima razmjere globalne epidemije. Po podacima NHANES-a (National Health and Nutrition Examination Survey) iz 2004. godine čak 15,1% djece i 17,1% adolescenata u SAD-u je imalo prekomjernu tjelesnu težinu. U cilju usklađivanja doktrine prevencije i terapije gojaznosti kod djece i adolescenata osnovano je i Evropsko udruženje za proučavanje gojaznosti (EASO Childhood Obesity Task Force /COTF).
S druge strane, širom svijeta je 170 miliona neuhranjene djece i svake godine njih tri miliona umire (podaci WHO). Ovi se problemi često doživljavaju kao odvojeni problemi bogatih i siromašnih, ali su zapravo oba ukorijenjeni u siromaštvu.
Gojaznost (lat. Adipositas, Obesitas) se često definiše kao stanje patološkog ili ekscesivnog nagomilavanja masti u organizmu, do stepena koji može ugroziti zdravlje. Nastaje kao rezultat loših životnih navika, dugotrajnog prekomjernog energetskog unosa i smanjene fizičke aktivnosti. Tjelesna masa je određena interakcijom genetskih, metaboličkih, okolinskih i psihosocijalnih faktora.
Rizici gojaznosti
Važno je razlikovati primarnu ili nutritivnu gojaznost od rijetkih oblika sekundarne gojaznosti (manje od 5% gojazne djece). Uzroci sekundarne gojaznosti mogu biti endokrini poremećaji (Cushingov sindrom, hipotiroidizam, nedostatak hormona rasta, pseudohipoparatiroidizam), poremećaji centralnog nervnog sistema (tumori hipotalamusa, traume ili operacije mozga, sekvele poslije meningitisa i encefalitisa, hemoterapije), jatrogeni uzroci (glukokortikoidi), genetski sindromi (Prader-Willijev, Alströmov, Carpenterov, Bardet-Biedlov, Cohenov sindrom).
Gojaznost je rizični faktor za razvoj kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, rane ateroskleroze, diabetes mellitusa tipa 2, oštećenja funkcije bubrega, steatohepatitisa, žučnih kamenaca, opstruktivne apneje u snu, mišićno-skeletnih poremećaja, infertiliteta, depresije, različitih malignih bolesti u odraslih. Gojaznost je i glavni generator metaboličkog sindroma kojeg karakteriziraju: abdominalna gojaznost, arterijska hipertenzija, poremećaj tolerancije glukoze, dislipidemija, hiperuricemija, poremećaj fibrinolize, inzulinska rezistencija i hiperinzulinizam. Smatra se da 10% gojazne djece starosti od 12 do 19 godina ima metabolički sindrom. Poremećaji menstrualnog ciklusa uz inzulinsku rezistenciju, akne, hirzutizam i akantosis nigrikans, karakteriziraju sindrom policističnih ovarija, često udruženog sa gojaznošću. Kod gojazne djece smanjen je mineralni sadržaj kostiju. Nisu zanemarljivi ni psihosocijalni problemi, negativan stav okoline, gubitak samopouzdanja.
Prema distribuciji masnog tkiva razlikujemo androidni tip (visceralni), sa nakupljanjem masnog tkiva u abdominalnom području, te ginoidni tip, sa nakupljanjem masnog tkiva u području bedara i bokova. Androidni tip nosi veće rizike za komorbiditetna obolijevanja.
Kao pokazatelj stepena gojaznosti u svakodnevnoj praksi najčešće se upotrebljava Indeks tjelesne mase – ITM (engl.-Body Mass Index-BMI). BMI predstavlja odnos težine i kvadrata visine /BMI = TT(kg)/ TV2(m)/. Izračunati BMI se unosi u grafikon (ili tablelu) BMI-a prema uzrastu i spolu, a prema međunarodnim NCHS/SZO referentnim vrijednostima i kriterijima. Vrijednosti između 85. i 95. percentila smatraju se povećanom tjelesnom težinom, a iznad 95. percentila – gojaznošću.
Za međunarodna poređenja i za zemlje koje nemaju svoje nacionalne standarde krivulja rasta i razvoja djece, primjenjuju se standardi koje je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, a izradila NCHS/WHO (National Center for Health Statistics-američki Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku i WHO) i CDC (Centers for Disease Control and Prevention – američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti).
Mijenjati loše navike
Dijetoprevencija, dijetoterapija, edukacija o pravilnoj ishrani i pomoć u programiranju kolektivne ishrane, čini program rada savjetovališta. To uključuje uzimanje lične i porodične anamneze, nutricioni intervju, razgovor o fizičkoj aktivnosti, vremenu provedenom uz televizor i računar, dijetetičke metode – dnevnik ishrane, metoda 24-satnog prisjećanja (24-hour diet recall), upitnik o učestalosti potrošnje namirnica (FFQ-food frequency questionnaire), biohemijska, radiološka, endokrinološka i kardiološka ispitivanja, kao i preporuke specijalista sportske medicine.
Analiza navika u ishrani školske djece pokazuje neredovitost uzimanja obroka, konzumiranje rafiniranih prehrambenih proizvoda, bogatih kalorijama, koji sadrže značajne količine masti i šećera, ali ne i biološki važne prehrambene tvari, vitamine i minerale. Današnje generacije djece provode i po nekoliko sati dnevno sjedeći za kompjuterom ili gledajući televiziju.
U cilju približavanja smjernica široj javnosti 1992. godine Američko ministarstvo poljoprivrede uvelo je prvu piramidu pravilne, uravnotežene ishrane. Nju je 2005. godine zamijenila »Moja piramida«. Ona uključuje i tjelesnu aktivnost, a sadrži 12 individualiziranih piramida, različitih energetskih vrijednosti -od 1000 do 3200 kcal dnevno. Na njoj su namirnice svrstane u skupine: žitarice, voće, povrće, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba, jaja, orašasti plodovi i leguminoze, masnoće i dodaci prehrani. Američko ministarstvo poljoprivrede 2010. godine je objavilo novi dizajn pod nazivom – »Choose My Plate« (Odaberi moj tanjur). Poruka je jednostavnija – polovinu tanjura čini voće i povrće, polovinu žitarice i proteini, preporuka je konzumirati obrano mlijeko i mliječne proizvode, ograničiti unos soli, žeđ gasiti vodom a ne slatkim napicima, smanjiti porcije i uživati u hrani. Naglasak je u pravilnom odabiru ali i u veličini porcije.
Planiranje zdravog mršavljenja zahtijeva stručan i multidisciplinaran pristup. Izrađuju se individualni dijetetski programi, držeći se principa kontroliranog energetskog unosa, uravnoteženosti, nutritivne gustoće, uz umjerenost, raznolikost i poštovanje omjera hranljivih tvari. Treba birati niskokalorične namirnice s visokim udjelom vitamina, minerala, prehrambenih vlakana. Neophodno je izraditi standarde za hranu koja se priprema u školskim kuhinjama, kao i onu izvan školskog obroka (obezbijediti raznovrsno voće i povrće, obrano ili poluobrano mlijeko, čiste voćne sokove, jezgričasto voće i sjemenke, bez dodatka šećera i soli itd). Brze dijete, farmakoterapija i barijatrijska hirurgija su metode koje se ne preporučuju djeci. Pozitivan je uticaj sportskih aktivnosti na rast i razvoj, funkcionalne sposobnosti kao i ranu prevenciju brojnih hroničnih bolesti.
Pored zdravstvenih profesionalaca, u tome treba učestvovati šira društvena zajednica, škole i mediji, u cilju unapređenja ishrane i tjelesne aktivnosti, ne samo djece nego i cijele populacije.
Članak preuzet iz časopisa Apotekar
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt