Izostajanje učenika s nastave Pod pojmom izostajanje učenika s nastave podrazumijevamo svaki, opravdan ili neopravdan, izostanak učenika s nastavnih ili izvannastavnih sati, bez obzira bio on učinjen s odobrenjem i znanjem razrednika, nastavnika ili roditelja, ili bez njihova znanja i odobrenja. Pogledamo li broj izostanaka učenika s nastave u bilo kojoj školi i usporedimo li ga s brojem učenika, doći ćemo do zaključka da je prosječno izostajanje u granicama normalnog i da nema mjesta za uzbunu, niti potrebe poduzimanja oštrijih mjera protiv onih učenika koji su te izostanke napravili.
No, ako se upustimo u dublju analizu tih izostanaka, doći ćemo do posve suprotnih, poražavajućih, pa čak i zabrinjavajućih pokazatelja. Naime, tri četvrtine svih izostanaka otpada na veoma mali broj učenika. Obično u svakom odjelu imaju takva dva do tri, rijetko više, učenika. Oni veoma često izostaju s nastave po cijeli dan, a događa se da pobjegnu s jednog dva ili više nastavnih sati. Najveći razlozi opravdanog izostajanja s nastave su: bolest učenika, bolest ili smrt u obitelji, pojava zaraznih bolesti, elementarnih nepogoda te drugi važniji osobni i obiteljski razlozi; zatim slijede uzroci koji nisu neopravdani, ali se, pogotovo kod češćih izostanaka, moraju ozbiljnije analizirati i razmotriti, na njih treba ukazati učenicima i njihovim roditeljima, te poduzeti razne socijalne, društvene i pedagoške mjere i akcije da se ova vrsta izostajanja s nastave svede na razumnu mjeru, na minimum. U tu skupinu razloga izostajanja s nastave ubrajamo: rad na imanju, pripomoć u kućnim poslovima, čuvanje mlađeg brata ili sestre, dok su roditelji zauzeti nekim drugim poslom, posjete rodbini, odlazak na putovanja s roditeljima i drugo. Ako zanemarimo opravdane razloge učenika koji rijetko izostaju s nastave i to, uglavnom, zbog bolesti ili nekih drugih objektivnih razloga, te poluopravdane razloge, tj. izostanke zbog nekih manje važnijih poslova i pripomoć u kući, koji su napravljeni po nalogu roditelja, pa razmotrimo zbog čega su napravljeni ostali izostanci, uvidjet ćemo da su najčešći razlozi: njegova nemarnost, neodgovornost, lijenost, igra s prijateljima, pripadnost lošem društvu, u kome provodi vrijeme dok treba biti u školi, strah da ne bude pitan, odlazak na utakmicu, igraonicu, kladionicu, kafiće, lutanje gradom i slično.
Neispunjavanje školskih obveza domaćeg uratka, nenaučeno gradivo, strah od ispitivanja za ocjenu i brojni drugi razlozi vezani za školu i školske obveze mogu biti uzrokom neopravdanog izostajanja s nastave. Za najveći broj ovakvih izostanaka s nastave roditelji i ne znaju jer djeca redovito odlaze u školu i na vrijeme se vraćaju svojim kućama, izmišljaju zadaće, pričaju roditeljima zgode iz škole, lažu da su odgovarali pa da du ispravili negativnu ocjenu. Moramo razlikovati opravdane izostanke, na čije smanjenje je teško utjecati, poluopravdane, i neopravdane izostanke, koji su najbrojniji, a njihovo svođenje na razumnu mjeru zahtijeva smišljenu, plansku, organiziranu i istrajnu pedagošku akciju uz puno angažiranje nastavnika, razrednika, razrednog kolektiva, škole i roditelja.
Upravo, neopravdano izostajanje učenika s nastave čini pedagoški balast, koji svojim negativnim djelovanjem umanjuje uspjeh učenika i škole u cjelini. Pored neopravdanog i prekomjernog izostajanja s nastave veliki broj izostanaka nastaje zbog bijega učenika s pojedinih nastavnih sati ili cjelodnevne nastave. Izostajanje se razlikuje od bijega s nastave po tome što nije izvedeno na demonstrativan način i što može biti opravdano, djelomično opravdano ili neopravdano, a bijeg je uvijek neopravdan i veoma često povezan s besposličarenjem i skitnjom.
Prekomjerno izostajanje, kao uostalom i bijeg, imaju za posljedicu manji ili veći školski neuspjeh i brojne druge negativne odgojne posljedice. Prekomjerno izostajanje s nastave, bijeg iz škole i maloljetnička skitnja su u izravnom razmjeru sa školskim neuspjehom. Školski neuspjeh je uzrok i posljedica izostajanja, bijega i skitnje. Bijeg i prekomjerno izostajanje s nastave je najčešće, provocirano školskom sredinom, njenim zahtjevima i obvezama, ali oni mogu biti uzrokovani i drugim motivima i razlozima vezanim za učenikovu ličnost, utjecaje sredine, poremećaje na planu ponašanja, konflikte, sukobe i slično. Ponekad se bijegom s nastave maloljetnik želi riješiti stanja unutarnje napetosti, konflikata, udaljiti se iz sredine s kojom je u sukobu i pobjeći od njenih zahtjeva, pritisaka i represije. To je želja za slobodom i oslobođenjem od pritiska koje škola vrši na učenika. Pored toga uzrok bijega može biti sukob s nastavnikom, negativna ocjena, strah od kazne za učinjeni prestup, učinjena materijalna šteta itd.
Kako se bijeg i prekomjerno izostajanje s nastave može svesti na minimum
Bijeg, prekomjerno i neopravdano izostajanje s nastave se neminovno negativno odražava na znanje učenika i kvaliteti nastave u cjelini. Učenici koji bježe i prekomjerno izostaju s nastave, gotovo, u pravilu, su slabi učenici, imaju slab uspjeh, mnogo negativnih ocjena, idu na popravni ispit ili pak ponavljaju razred, a ponekad prekidaju daljnje školovanje. Zbog toga naše škole moraju stalno, planski, organizirano i sustavno djelovati u cilju sprečavanja bijega s nastave a izostajanje, pogotovo ono neopravdano, suzbijati i svesti na razumnu mjeru, na minimum. Da bismo u tome uspjeli, potrebno je pravodobno otkrivati izravne uzroke tih negativnih pojava pa raznim poticajnim i pedagoškim mjerama i metodama utjecati na njihovo saniranje i otklanjanje. U ovim akcijama i aktivnostima prioritet treba dati prevenciji jer se većina učenika, koji se pripremaju za bijeg ili izostanak s nastave, može na taj način spriječiti da to učini. Razrednik bi morao svojim pravilnim odnosom, ustrajnošću, dosljedno- šću i upornošću steći povjerenje svojih učenika i uvjeriti ih u svoju riješenost da, uz njihovu pomoć, suradnju i podršku, postigne redovno i uredno pohađanje nastave. On bi razgovorom i anketom, koja mora biti anonimna jer kod učenika uvijek postoji stanovita doza straha od mogućih posljedica, morao saznati prave motive bijega s nastavnih sati i razloge izostajanja s nastave. On će u tome uspjeti samo ako bude radu pristupao s puno ljubavi, takta, upornosti, dosljednosti i razumijevanja, ako bude realan i korektan, ako učenici u njemu budu vidjeli pravog i iskrenog druga i prijatelja, koji shvaća njihove probleme i nestašluke i koji im istinski želi pomoći.
Nakon detekcije svih slučajeva i analize rezultata, dobivenih putem provedenih razgovora i provedene ankete među učenicima, treba izgraditi sustav mjera za spre- čavanje bijega iz škole i suzbijanje izostajanja s nastave i napraviti akcijski plan i program rada, akcija i aktivnosti. U prvom redu treba pojačati suradnju s roditeljima, bilo putem roditeljskih sastanaka ili individualnim kontaktima. Dobro bi bilo održati sastanak samo s roditeljima čija djeca bježe iz škole ili često izostaju s nastave da bi im ukazali na ozbiljnost problema i posljedice koje iz toga mogu proizaći. Pored toga njih, putem dogovora, razgovora, predavanja i drugih oblika rada, treba osposobiti i pridobiti za suradnike u ovoj akciji čiji je krajnji cilj eliminiranje bijega i prekomjernog izostajanja učenika s nastave. Pored toga, i sistemu rada nastavnika na satu, treba poklanjati adekvatnu pozornost, jer s onih sati koji su dobro organizirani, na kojima je nastavnik uspio angažirati i zaposliti sve učenike, motivirati ih za rad, i svoje izlaganje učiniti zanimljivijim i privlačnim, nema bijega niti izostajanja. Praksa pokazuje da učenici bježe i izostaju sa sati onih nastavnika koji ne bilježe izostanke, i onih koji se s njima na satu razračunavaju i poduzimaju represivne mjere za prijestupe učinjene na ulici ili nekom drugom mjestu, bilo da ih grde, omalovažavaju pred razredom, ili provjeravaju za ocjenu koja je, u pravilu gotovo uvijek, negativna jer se radi o slabijem učeniku, a vjerojatno i subjektivan stav nastavnika ima znatan utjecaj na takav ishod i ocjenu. Prema tome, potrebno je da svi nastavnici svoja predavanja učine zanimljivim i privlačnim za učenike, da ih ne zastrašuju negativnim ocjenama, već da ih motiviraju i potiču za rad i učenje, te da pojačaju nadzor i kontrolu nazočnih učenika na njihovim satima.
Način na koji se pravdaju izostanci ima i vidan utjecaj na frekvenciju i intenzitet izostajanja i bijega s nastave. Ako razrednik redovito pravda izostanke, studiozno odgovorno i savjesno razmatra i odmjerava razloge koji su učenika spriječile da dođe na nastavu, ako mu pritom da i kratak savjet kako će u buduće moći riješiti takav problem, a da pritom ne izostaje s nastave, ako kod pravdanja izostanaka angažira roditelje, odjeljensku zajednicu, onda će to pozitivno djelovati na svijest učenika o potrebi redovitog pohađanja nastave, a oni manje svjesni, zbog pojačane kontrole i režima pravdanja izostanaka, kao i pritisaka svojih kolega, brzo će biti otkriveni i onemogućeni u svojim namjerama da pobjegnu i izostanu s nastave. Tada će učenici svoje želje i potrebe, gdje god je to moguće, podrediti zahtjevima i potrebama nastave, jer će shvatiti da je to za njihovo dobro, za njihov bolji uspjeh u školi do koga im je stalo. Iskustvo potvrđuje da prijatelji iz razreda često mogu efikasnije utjecati na one koji bježe i izostaju s nastave, njego njihov razrednik i nastavnici pa ih zbog toga u ovoj situaciji treba angažirati, ukazati im puno povjerenje i odati im priznanje za uspjehe koje ostvare.
Ima roditelja koji u vrijeme sezonskih poslova često angažiraju svoju djecu radom pa ih odvajaju od škole i po nekoliko dana. Oni nisu svjesni kako se to može negativno odraziti na učenje i uspjeh njihove djece u školi. Takvim roditeljima je dovoljno ukazati na te činjenice pa da problem bude riješen. Ipak, kod nesavjesnih i neodgovornih roditelja, kod kojih ne pomažu prijateljska ukazivanja, pedagoški savjeti i drugi vidovi uvjeravanja, pomoći će represivne mjere. No, to, zaista, mora biti posljednje što treba činiti i to tek onda kada smo iscrpili sve pedagoške mogućnosti i mjere, a rezultati su ipak izostali. Kod učenika treba razvijati naviku da za svaki izostanak traže dozvolu razrednika, a ako je u pitanju bolest, da obvezno donesu liječničko pravdanje. Razrednik u odobravanju i pravdanju izostanaka mora imati dosta tolerantan stav, jer ako nikako ili samo u izuzetnim slučajevima odobravaju izostanke s nastave, učenici ga neće ni pitati za dozvolu, a ako pooštri kriterije pravdanja izostanaka, učenik će biti prinuđen lagati i pronalaziti razloge za svoj izostanak koji mu daje najviše garancije da će ih razrednik uvažiti. Dakle, time će postići efekte suprotne od onih koje je želio i očekivao. On mora svjesno provjeriti razloge koje učenik navodi, uvjeriti se u njihovu istinitost i na osnovi toga donijeti svoj sud i odluku je li izostanak opravdan ili neopravdan. Treba imati na umu da učenik pokušava na raznovrsne načine opravdati izostanke. Najčešće za uzrok izostanka navodi bolest, visoku temperaturu, zatim čest razlog je i smrt u obitelji, ženidba brata, udaja sestre i niz drugih razloga, koji na prvi pogled izgledaju opravdani, a učenik ih veoma uvjerljivo iznosi. Događa se da se braća “žene”, a sestre “udaju”, iako još nisu ni rođeni, da jednom učeniku baka ili djed “umiru”i po nekoliko puta u tijeku školovanja. Ako razrednik od takvih učenika zahtijeva pismenu ispričnicu, on će je donijeti. Istina, ona će biti lažna, jer će je napisati netko od njegovih “prijatelja”. Dakle, najveći broj izostanaka s nastave je nepotreban, bezrazložan, neopravdan pa čak i bez znanja roditelja. Nije rijedak slučaj da roditelj, kada ga informiramo o izostancima njegova djeteta, s čuđenjem i zaprepaštenjem izjavi da je tu, vjerojatno, po srijedi neka greška jer njegovo dijete redovito odlazi u školu i niti jedan dan nije izostalo. Tamo gdje je informiranost roditelja bolja i pravodobnija, a suradnja doma i škole čvršća, ovakvih iznenađenja nema ili su veoma rijetka. Zato mnogi nastavnici početkom školske godine, na prvom roditeljskom sastanku, dogovore s roditeljima suradnju i način pravdanja izostanaka.
Roditelji, najčešće, prihvate obvezu da u predviđenom roku dođu u školu i opravdaju izostanak svoga djeteta, a o eventualnoj spriječenosti redovito telefonski obavještavaju razrednika i dogovore termin svog dolaska u školu. Ako se dogodi da neki od roditelja ne dođe opravdati izostanak, niti o tome obavijesti razrednika, nije preporučljivo slučaj riješiti neopravdanim satima, već treba pozvati roditelja ili pak otići kod njega, jer se najčešće radi baš o izostanku za koji roditelji i ne znaju. Kad tako ne bismo postupali, dijete bi i dalje izostajalo, razrednik bi mu bilježio neopravdane sate, a roditelj o tome ništa ne bi znali pa ništa ne bi ni poduzimali. Ako bi tako postupali svi nastavnici u školi, uspjeh akcije suzbijanja bijega i izostajanja s nastave bi bio siguran i potpun. Istina, naći će se nekoliko učenika, pa i roditelja, koji će se oglušiti o zahtjeve škole i razrednika. S takvim učenicima i roditeljima će razgovarati ravnatelj škole ili školski psiholog, pedagog. Takve roditelje treba privoljeti na suradnju, dati im potrebne upute za rad i angažirati ih na realizaciji konkretnih zadataka na suzbijanju neopravdanog izostajanja i bijega njihove djece s nastave, a to je najbolji put koji vodi ka sigurnom uspjehu. Ovakva praksa pokazala se veoma pozitivna, korisna i efikasna. Tamo gdje je organiziran ovakav rad i način pravdanja izostanaka, njihov broj je sveden na razumnu mjeru, na minimum, a bijega s nastave i neopravdanog izostajanja gotovo da i nema. Opravdanje koje roditelj navodi, razrednik treba uvažiti bez izražavanja bilo kakve sumnje i dvojbe, jer u protivnom od njihove suradnje neće biti koristi, niti će roditelji htjeti dolaziti u školu, pa će izostati suradnja doma i škole,
vodobna informiranost učenika o njihovim izostancima i izostancima ostalih odjela u školi snažno ih potiče, pa se svi trude narednog mjeseca biti još bolji, prestići one ispred sebe ili pak, ako su se visoko plasirali, tu poziciju i sačuvati. Na kraju prvog polugodišta i na kraju nastavne godine treba proglasiti i nagraditi pobjedničke odjele. Nagrada za njih može biti izlet u bližu ili daljnju okolinu, posjet športskoj utakmici i slično. Proglašenje pobjednika mora biti obavljeno na svečan način, najbolje na nekoj kulturno-umjetničkoj ili sportskoj manifestaciji škole, rang lista s postocima i brojem izostanaka, posebno neopravdanih, u vidu grafikona na vidnom mjestu u školi izvješena i putem oglasne knjige ili školskog razglasa priopćena svim učenicima. Sav uloženi trud na sprečavanju prekomjernog izostajanja s nastave i bijeg iz škole višestruko će nam se vratiti i pozitivno odraziti u našem odgojno-obrazovnom radu, kvalitetu znanja učenika, njihovom uspjehu, kao i uspjehu odjela i škole u cjelini.
Natjecanje - efikasno sredstvo za smanjenje broja izostanaka
Još bolji rezultati će se postići ako unutar škole bude organizirana natjecanja koji će odjel imati manji broj izostanaka s nastave. Takva natjecanja imaju svoje veliko pedagoško opravdanje, jer kod učenika razvijaju natjecateljski duh, individualnu i kolektivnu odgovornost, samokontrolu i samodiscipliniranost, te podčinjavanje svojih interesa interesima kolektiva. Razrednik time u odjelu dobiva mnogo aktivnih i dobrih suradnika, a cijeli odjel se angažira na sprečavanju izostajanja s nastave i bijega iz škole. Nakon što je natjecanje prihvaćeno od nastavničkog i razrednih vijeća, treba izraditi pravilnik po kome će se natjecanje odvijati i imenovati povjerenstvo koje će pratiti i vrednovati rezultate natjecanja. U povjerenstvo moraju biti predstavnici svih odjela i predstavnik nastavničkog vijeća. Pravilnik i propozicije natjecanja, koje su predstavnici odjela s članovima natjecateljskog povjerenstva zajednički izradit, usvojili i prezentirali svim učenicima početkom školske godine, moraju biti strogo poštovani i dosljedno primjenjivani sve do kraja natjecanja. Svaka, pa i najmanja, izmjena može biti uzrok opravdanog negodovanja, nezadovoljstva i prigovora, a to se neminovno negativno odražava na natjecatelje, destimulira ih, i natjecanje gubi svoju draž i te su slabiji rezultati i efekti. Broj izostanaka za koje učenici donesu liječničku potvrdu treba eliminirati i ne ubrajati uz broj izostanaka, jer bi odjel koji ima bolesnog učenika na samom startu bio u neravnopravnom položaju i unaprijed osuđen na neuspjeh pa bi njihova motiviranost, elan i volja za natjecanje polako slabili. Na kraju svakog mjeseca, kada se zbroje izostanci u svakom odjelu, treba putem oglasa i grafikona učenike informirati o broju izostanaka po odjelima. Dobra i pra-vodobna informiranost učenika o njihovim izostancima i izostancima ostalih odjela u školi snažno ih potiče, pa se svi trude narednog mjeseca biti još bolji, prestići one ispred sebe ili pak, ako su se visoko plasirali, tu poziciju i sačuvati. Na kraju prvog polugodišta i na kraju nastavne godine treba proglasiti i nagraditi pobjedničke odjele. Nagrada za njih može biti izlet u bližu ili daljnju okolinu, posjet športskoj utakmici i slično. Proglašenje pobjednika mora biti obavljeno na svečan način, najbolje na nekoj kulturno-umjetničkoj ili sportskoj manifestaciji škole, rang lista s postocima i brojem izostanaka, posebno neopravdanih, u vidu grafikona na vidnom mjestu u školi izvješena i putem oglasne knjige ili školskog razglasa priopćena svim učenicima. Sav uloženi trud na sprečavanju prekomjernog izostajanja s nastave i bijeg iz škole višestruko će nam se vratiti i pozitivno odraziti u našem odgojno-obrazovnom radu, kvalitetu znanja učenika, njihovom uspjehu, kao i uspjehu odjela i škole u cjelini.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt