ZAŠTO STARIMO?
0
Znate li da je u starom Rimu obićan čovjek mogao očekivati da će živjeti najviše 23 godine?
Prije otprilike stotinu godina prosječan ljudski vijek iznosio je 40 godina.
Većina ljudi bi željela živjeti veoma dugo; nitko ne želi ostariti. Ali, starenje je proces koji počinje od samog rođenja i nastavlja se tijekom čitava života.
Kad netko ulazi u sve dublju starost, sve radnje i životni procesi organizma se usporavaju.
Covjek gubi dio svoje snage i njegova čula gube oštrinu. Obično dolazi i do smanjenja tjelesne težine i visine.
Zajedno s tim, može doći do slabljenja vida, djelomične gluhoće, sijede kose i do opuštenosti i manje gipkosti kože.
Ne stare svi ljudi podjednakom brzinom, ali se neke promjene koje dolaze s godinama ne mogu izbjeći. zato što se one događaju u tkivima tijela i u svim njegovim organima.
Na primjer, stanice bubrega, jetre, gušterače i slezene počinju postupno propadati, zato što krvni sudovi stare i dovoljno snažno ne opskrbljuju krvlju i hranom, kao nekad. Štitna i druge žlijezde isto tako propadaju.
Cjelokupni sustav za krvotok u organizmu s godinama se počinje mijenjati i vise ne funkcionira onako aktivno kao nekad.
Zbog tih promjena mi čak i ne dišemo na isti način.
Oči, uši, kosti, zglobovi, krv, koža, nokti i zubi, sve to počinje degenerirati ili propadati.
To je razlog što stariji svijet često mora promijeniti svoj način života i prehrane.
Te su promjene biološke i ne mogu se spriječiti, jednostavno zato što ostarjela tkiva i organi ne mogu vise raditi punom snagom. Starosne promjene nisu svugdje jednake.
Covjek od šezdeset godina može imati neka tkiva i organe kao čovjek od osamdeset godina, dok mu drugi organi mogu biti očuvani kao kod čovjeka od četrdeset, trideset, pa čak i dvadeset godina.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt