NOVOSAĐANIN ZDRAVKO STAKIĆ POPRAVLJA KOMPJUTERE I POKLANJA IH SIROMAŠNOJ DJECI

Novosađanin Zdravko Stakić, master inženjer mašinstva, u decembru 2018. godine je ostao bez posla. Iako je i sam pritisnut egzistencijalnim problemima, odlučio je da pomogne drugima i svoj hobi stavio je na uslugu djeci sklapajući kompjutere i druge tehničke uređaje koje im poklanja u trajno vlasništvo. Ovog dvadesetosmogodišnjaka najviše raduju vesela lica djece kojoj daruje poklone, ali i prilika da ga kroz svojevrsan humanitarni rad upoznaju, javlja Anadolu Agency.

U skromnom stanu stare zgrade u novosadskom naselju Banatić, poznatijem među Novosađanima kao „Blok“, Zdravkova soba pretvorena je u pravo skladište raznih uređaja koje on osposobaljava i daje im novi život, a zatim poklanja onima za koje procijeni da su im napotrebniji.
Kada poklanja računare važan mu je ekonomski status porodice, a prednost imaju porodice sa dvoje ili više djece, jer je Zdravko svjestan da što je više djece u porodici, to je teže obezbijediti sve što im je potrebno.
„Želim da toj porodici olakšam, a djeci uljepšam djetinjstvo. Ne interesuje me kako se ko zove i kojoj vjeri pripada, važno mi je da je čovjek dobar i pošten“, napominje Stakić.
Do sada je poklanjao DVD plejere, kućna kina, laptope i personalne računare. Ukupno 24 uređaja, a spreman je i 25. za novog vlasnika. Vlasnici su višečlane porodice i mnogobrojni vrtići u Novom Sadu i okolini, ali i škole i predškolske ustanove koje pohađaju djeca sa invaliditetom. Sve ovo poklonio je za nepunih sedam mjeseci.
„Kada sam 14. decembra ostao bez posla, tada sam odlučio da počnem da sastavljam kompjutere i poklanjam djeci. Jer znam kako je nemati. Moja majka i ja dugo živimo od njene invalidske penzije i dok sam studirao morao sam da plaćam knjige, skripte, ispite i master na kraju. Veliki su to bili troškovi i mnogo je bilo odricanja. I ja sam se trudio da što prije završim školu da bih počeo da radim, da privređujem. Kada sam završio mašinski faklutet nisam htjeo samo da se zadržim na tom polju tehnike, nego i da počnem da se bavim računarima, hardverom, sastavljanjem konfiguracija. Kao dijete me je i audio-vizuelna tehnika interesovala. Čitao sam razne magazine vezane za tehniku“, kaže Zdravko dok pokazuje pozamašnu kolekciju magazina koje i danas čuva.
U srednjoj školi upijao je znanje od majstora za kompjutere, pa je i sam odlučio da se oproba u tome. Popravljao je kompjutere prijateljima, a oni su mu za uzvrat poklanjali komponente, ali i stare kompjutere. Sredinom 2016. postao je član Fejsbuk grupe „Just give Novi Sad“ preko koje ljudi jedni drugima poklanjaju odjeću, obuću, kućnu galanteriju, tehniku i mnogo toga.
„Sam koncept grupe me je privukao, pa sam preko ’Just give Novi Sad’ dobio televizor, video rekorder i mnoge druge stvari, a onda sam i ja odlučio da počnem da poklanjam drugima ono što popravim i osposobim od tehničkih uređaja“, pojašnjava Stakić.
Preko ove grupe Zdravko dobija kompjutere i kompjuterske komponente, kao i druge uređaje koje sklapa i prosljeđuje drugima.
„Na osnovu konfiguracija, koliko je brz procesor, grafička kartica, RAM memorija, znam kom uzrastu da dam. Ako je slabija konfiguracija, on je za djecu od četiri do osam godina, jer tek počinju prve korake pred kompjuterom i na njemu mogu da se pokrenu igrice koje služe za razvoj inteligencije“, pojašnjava naš sagovornik.
Talenat da popravlja stvari razvio je od malena, ali je prvo te uređaje demontirao kako bi vidjeo od čega su napravljeni. Vremenom počeo je i da ih sklapa, i ne samo to, već i da im daje novu funkciju. Otud na njegovom plafonu umjesto lustera visi kompjuterski monitor iz kog dolazi svjetlo.
Diplomirao je i masterirao na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu 2014. godine gdje je promovisan za najbolјeg master inženjera mašinstva za tu godinu sa prosjekom 9,44. Te kvalifikacije mu, na žalost, nisu bile dovoljne da pronađe trajan posao, pa je mijenjao firme i različita radna mjesta, a od decembra prošle godine je na evidenciji nezaposlenih.
Ipak, sreća mu se osmjehnula pa će ovog mjeseca ponovo krenuti na posao gde će u svom obrazovnom profilu imati i radno mjesto. Na pitanje da li to znači da će obustaviti svoje humanitarne aktvinosti, Zdravko odmahuje glavom.
„Možda će se malo smanjiti intenzitet, ali ću nastojati da nastavim da pomažem onima kojima je to potrebno. Jer nisam ovo započeo zbog lične koristi, već da bih pomogao nekome ko nema. Jer, zaista znam kako je nemati“, zaključuje Zdravko Stakić.