NASTAVNICI I MULTIMEDIJA KAO NEOPHODNO SAVREMENO SREDSTVO OBRAZOVANJA

Multimedijalna nastava, prema nekim ispitivanjima omogućuje da učenik čak oko 60 odsto bolje i brže zapamti nastavno gradivo. Učenik je na ovakvim časovima vizuelno i auditivno angažovan, tako da su njegovo interesovanje i aktivnost mnogo veći nego na klasičnim časovima.
Multimedijalna nastava pozitivno utiče na obrazovna postignuća, jer omogućava korištenje raznovrsnih izvora znanja. Obezbjeđuje se individualizacija nastave – učenik stiče znanja i vještine u skladu sa sopstvenim potrebama, mogućnostima, afinitetima. Učenici su motivisaniji i pažljiviji. Ovakva nastava pozitivno utiče na razvoj komunikacijskih vještina i razvoj kritičkog mišljenja. Učenici u većoj mjeri preuzimaju odgovornost za sopstveno učenje, a omogućava i učenje djeci s različitim stilovima učenja.

Nove informaciono-komunikacione tehnologije omogućavaju nesmetan protok informacija, dostupnost znanja, brzinu i efikasnost. Na taj način one daju učeniku veću autonomiju i kontrolu prilikom izbora tema, metoda učenja i tempa kojim nešto proučava. Učenik postaje aktivniji u procesu učenja, dobija i bolji uvid u sopstveno napredovanje jer upotreba ovih tehnologija pruža ogromne mogućnosti da učenik samostalno provjeri koliko je nešto razumio, zapamtio i da li umije da to primjeni.

Posebna pedagoška vrijednost u upotrebi informacionih tehnologija leži u tome što ovakva nastava podstiče kontinuiranu i bogatu komunikaciju i saradnju između učenika, kao i između učenika i nastavnika. Organizacija zajedničkih aktivnosti (na primjer, zajednička istraživanja ili rješavanje problema većeg broja učenika sada je lako izvodljiva, čak i ako su učenici iz različitih gradova

Bognar i Matijević (2005) govore o multimedijskom pristupu odgoju i obrazovanju, tj. nastojanju za integrirano djelovanje dvaju ili više medija, uz njihovo međusobno dopunjavanje i obogaćivanje. Ta multimedijalnost je bitno obilježje savremene organizacije učenja u školi i izvan škole.

Integracijom dvaju ili više nastavnih sredstava, zbog njihova međusobnog pojačavanja, dopunjavanja ili obogaćivanja u djelovanju, nastaju razni multimedijski sistemi. Vrlo je bitno da nastavna sredstva u tom nekom multimedijskom sistemu ne ponavljaju iste informacije, iako je to dosta često teško izbjeći. Ključ je da svako nastavno sredstvo dobije zadatak u kojem će moći udovoljiti zahvaljujući nekim prednostima tog medija. Npr. tamo gdje je bitna audio komponenta (učenje jezika npr.) iskoristit će se prednosti auditivnih nastavnih sredstava i sl.

Jensen (2003) govori da svaka od nastavnih sredstava ima potencijal stvoriti snažno iskustvo učenja koje nije dostupno putem uobičajenog predavanja. Piše kako je odlična ideja tumačiti lekciju i istodobno prikazivati film jer će se tako udvostručiti ulaz informacija u učenika. Tako učenici ne samo da imaju izbor, nego na kraju obično shvate oboje.

„Didaktički osmišljenom integracijom apersonalnih nastavnih sredstava pridonosi se objektiviranju procesa učenja i poučavanja, a istovremeno i njegovoj racionalizaciji“ (Bognar i Matijević, 2005:343). Racionaliziranje i optimalizacija procesa učenja bitne su karakteristike savremenog odgojno – obrazovnog procesa pošto je sve više i više informacija koje kolaju svijetom te je bitno predstaviti one najvažnije.

Prema Bognar i Matijević (2005) percepcija i pamćenje učenika morali bi se oslanjati na konkretnu stvarnost, osobito u početnim razredima školovanja, pošto se velik dio znanja u početnim razredima temelji na senzomotornim spoznajama, tj. na aktivnostima i manipuliranju predmetima iz objektivne stvarnosti. Savremena nastava nije samo ona u kojoj se koriste moderna nastavna sredstva, nego ona u kojoj se koriste odgovarajuća nastavna sredstva.

Uloga nastavnika ostaje ključna. On planira, upravlja, organizuje, prati efekte nastave i vrši korekcije. Jasno je da on mora biti dobar didaktičar, metodičar i poznavalac mogućnosti multimedijalne nastave. To dovodi do efikasnije i efektnije nastave.