KAKVA BI TREBALA DA BUDE SARADNJA PORODICE I ŠKOLE


Saradnja treba da bude obostrano korisna, sa ciljem postizanja najboljih rezultata konkretnog djeteta. Prevazilaženje eventualnih poteškoća se može postići izgradnjom povjerenja između roditelja i škole. Međutim, to je veoma složen proces, koji zahtjeva angažovanje obje strane. Povjerenje se može izgraditi upravo na blagovremenom prenošenju informacija i stvaranju „otvorene komunikacije” i podrške roditeljima od strane nastavnika da iskažu svoje strahove i težnje. U ovim situacijama je jako važno da se ograniči pristup informacijama, tj. da diskrecija bude zagarantovana i da se dobijene informacije koriste isključivo za dobrobit djeteta.
Veoma je važno da eventualne nesuglasice sa nastavnikom i primjedbe na račun njegovog rada roditelji ne otkrivaju pred djecom, nego da ih saopšte nastavniku lično. Zato postoje takozvana otvorena vrata.
Grupni sastanci, roditeljski sastanci i drugi socijalni događaji predstavljaju veliku pomoć u kreiranju uzajamnog odnosa u kome porodica i roditelji rade zajedno. Treba iskoristiti zakazane sastanke na relaciji roditelj–nastavnik za informisanje o tome šta se zaista dešava u školi.

Savremena tehnologija nam takođe pomaže da pratimo informacije na što bolji način. Uvođenje elektronskog dnevnika je umnogome pomoglo informisanosti roditelja o napredovanju učenika. Razmjena mejlova, sms poruka, kao i grupni chatovi pomažu roditeljima da u svakom trenutku imaju informaciju o školskom životu svog djeteta.
Saradnjom škole i roditelja se usaglašavaju vaspitne mjere, povećava se zadovoljstvo, motivacija i samopouzdanje djeteta. Takođe se doprinosi redovnosti pohađanja nastave, unapređuje se komunikacija kod djece, njihovi međuljudski odnosi, primjereno ponašanje i učenje. U praksi se pokazuje da djeca čiji roditelji češće dolaze u školu imaju bolju pažnju, redovnije izrađuju domaće zadatke, imaju pozitivnije stavove prema školi i manje su nasilni.
Produkt zdravog odnosa škole i roditelja treba da bude motivisano dete, spremno da usvaja nova znanja i da gradi širi pogled na svijet. Samopouzdano dijete redovno pohađa školu, izgrađuje uspješno socijalne odnose i postaje dobro integrisana ličnost.
Najbolji interes djeteta postiže se samo u zajedničkom radu škole i porodice, tj. roditelja i nastavnika kao najznačajnijih faktora života djeteta. Nastavnik i roditelji nisu na suprotstavljenim stranama, već tim koji ide ka zajedničkom cilju, a to je izgradnja zdrave i stabilne ličnosti.

Dr.Valentin Kuleto