BUDUĆNOST EDUKACIJE I TEHNOLOGIJE - UČENJE IZ ROBOTA I PERSONALIZOVANI KURIKULUMI



Financial Times se u svojih "Pedeset ideja koja će promijeniti svijet" bavi budućnošću obrazovanja i tehnologije

Personalizirani pristup učenju u današnjem obliku je, svima koji su prošli osnovnu i srednju školu, gotovo nezamisliv. Klinci u nekim američkim školama kada dođu na nastavu matematike registriraju se na računalu kako bi vidjeli u kojoj su sekciji taj dan, a onda rade kroz individualno prilagođenset aktivnosti koji uključuje rad s računalima, s kolegama, čitanje materijala i rad s učiteljem/učiteljicom. Na kraju svakog sata slijedi završni desetminutni pisani test kako bi se mogli organizirati za sljedeći sat.
"To je veliki prijelaz s tradicionalnog načina učenja, ali mislim da možemo zaključiti da jedan scenarij i način ne funkcionira za sve, kao i da je kombinacija načina također često dobra", kaže Joel Rose čija se Teach To One matematička platforma sada koristi u 37 različitih škola diljem SAD-a, a na njoj radi preko 10.000 djece.

Personalizirani pristup učenju potpuno će, piše Financial Times, preokrenuti obrazovanje i predavanja prilagoditi potrebama, mogućnostima i ciljevima mladih umova. Termin je relativno star, no popularnost je zadobio kada su profesori dobili potporu u obliku tehnologije.
I uvjeti moraju biti drugačiji jer se to ne može izvesti u klasičnom razredu gdje je mnogo djece i jedna osoba koja drži nastavu čak i ako je svjesna da neka djeca naprosto zahtijevaju drugačiji pristup.

Tehnološke su kompanije osmislile i napravile pregršt proizvoda, tečajeva i platformi koje sada omogućavaju pedagozima da djeci priušte individualizirani pristup u skladu s njihovim potrebama. Personaliziranom učenju i tehnologiji koja ju prati i Mark Zuckerberg je donirao veliku količinu novca za razvoj i inovacije.
"Ideja da obrazovanje mora biti personalizirano je bio cilj edukatora protekla dva desetljeća. Sada imamo najkreativnije generacije studenata, i samo trebamo osloboditi taj potencijal", kaže Anthony Salcito iz Microsofta.
Čak 97 posto škola u Americi kaže kako već jesu, ili planiraju, uložiti u personalizirani pristup učenju, no ima i onih koji to ozbiljno kritiziraju. Neki se brinu što će toliko dugotrajno izlaganje ekranima učiniti dječjoj psihi i mozgu, drugi kažu kako razlamanje gradiva u tako "malene komadiće" znači da djeca neće razumjeti širu sliku onoga što uče i povezivati pojmove. Postoji bojazan od hakiranja i krađe osobnih podataka.

Personalizirani pristup učenju trebao bi, u teoriji, paziti je li riječ o djetetu koje zaostaje za klasičnim programom, ili djetetu koje "ide unaprijed". Joel Rose iz Teach to One prisjeća se kako je to izgledalo kada je bio profesor matematike u petom razredu u Texasu, podučavajući djecu od 10 i 11 godina.
"Imao sam učionicu prepunu djece od kojih je pola bilo na nivou drugog razreda, a pola osmog razreda. Meni su dali knjigu za peti razred i rekli "sretno". Oni koji rade s našom platformom najčešće gradivo predviđeno za godinu i pol nauče i savladaju u godinu dana", kaže Rose i napominje da to nije najbitnije, najbitnije je da uče i imaju želju učiti.

"Imamo 567 učenika, od kojih 14 posto žele i inzistiraju na nekoj vrsti personaliziranog pristupa, dok 60 posto naših učenika pak natuca engleski jezik, ako to ne ilustrira zašto trebamo takav program onda ne znam što bi moglo to dokazati", kaže ravnateljica škole u Chicagu Tracy Stewart.
Napominje i kako je personalizirani pristup učenicima, u prosjeku, poboljšao ocjene te da gradivo savladavaju brže no inače. No, i tu rezultati variraju. Dio istraživanja pokazuje kako takav pristup ima, na početku, bolje rezultate, a onda se nivo uspješnosti vrati na isto. U nekim su školama učenici koji su radili po personaliziranom pristupu čak imali mnogo lošije rezultate od onih koji rade po strogom kurikulumu i tradicionalnim metodama.
Jedan od problema je i količina vremena koja je potrebna da jedan učitelj ili učiteljica pripreme individualan program za cijeli razred djece, kao i da ih se pripremi za kasnije vrlo standardizirane ispite koje moraju proći.
Joel Rose se slaže i kaže kako je riječ "o iznimno nijansiranom i kompleksnoj priči s kojom se neprestano mora baviti".